Jasno mi je da se može lijepo živjeti od tuđe nesreće, i da to uopće ne mora biti nemoralno.
Eto, recimo, liječnici. Da smo svi mi zdravi i veseli, oni bi umirali od gladi, a, hvala bogu, ne umiru. Kada bismo slušali njihove savjete – više vježbali, kvalitetnije se hranili, redovito uzimali propisane lijekove i pridržavali se terapije – živjeli bismo dulje, ali bi zato oni živjeli kraće, jer bi imali manje posla, pa onda i para. No većina ljudi nisu baš uzorni pacijenti. Teško se odričemo starih, nezdravih navika, radije nastavljamo po starome, grijani nadom da naše tegobe ipak nisu tako strašne. I dokle god smo mi takvi, liječnici mogu biti mirni, zajamčen im je udoban život.
Postoje, naravno, i brojni drugi profiteri od tuđe nesreće. Nemojte mi zamjeriti,...