Iako se po medijima dosad “zarotiralo” 13 imena potencijalnih kandidatkinja i kandidata za predsjedničke izbore, sasvim je sigurno da će njihov konačan broj na glasačkom listiću biti nešto manji.
Ukupno se 13 kandidata natjecalo za mandat na Pantovčaku 2005. godine. Jedan kandidat manje bio je na listićima 2009., dok ih je na prošlim izborima, 2019. godine, bilo 11. Pa se postavlja pitanje i je li norma od 10 tisuća prikupljenih potpisa za kandidaturu zapravo - preniska.
Naime, od ponoći 29. studenoga teče rok u kojemu kandidati imaju 12 dana da prikupe potpise 10.000 punoljetnih građana Republike Hrvatske, neovisno o tome stoje li iza njih političke stranke ili su nezavisni. Pritom je važno znati da svaki birač svojim potpisom može podržati samo jednog kandidata.
Jedno je sigurno: za konačnu pobjedu trebat će više od milijun glasova! Dosad ih je najviše dobio dr. Franjo Tuđman, i to u prvom krugu 1992. godine. On je u ratnim okolnostima visokog emotivnog naboja doslovno “pomeo” ionako nejaku konkurenciju slabašne demokratske scene, odnosno, svih sedam protukandidata. Predsjednik HDZ-a pridobio je tada povjerenje ukupno 1.519.000 ili 56,73 posto glasova birača koji su na prvim neposrednim predsjedničkim izborima izišli na birališta.
Mali pad u apsolutnom broju glasova Tuđman je zabilježio na idućim predsjedničkim izborima, 1997. godine: dosad jedini nositelj čina vrhovnika i jedini nositelj predsjedničke lente zbrojio ih je tada 1.337.990. Opet dovoljno za uvjerljiv trijumf već u prvom krugu.
Ti će izbori ostati upamćeni i po najmanjem broju kandidata: osim “branitelja titule” iz HDZ-a, na listićima su bila i imena Zdravka Tomca (SDP) i Vlade Gotovca (HSLS). Nakon tih izbora, više nikome nije pošlo za rukom riješiti sve nedoumice oko pobjednika izbora u prvoj rundi.
Izbori održani 2000. bili su prvi u kojima se išlo u drugi krug, ali zasad su nenadmašeni i po tome što su oba kandidata u drugom krugu dobila više od milijun glasova: Stipe Mesić (HNS) na kraju je osvojio 1.425.342 glasa (55,34 posto), dok je Dražen Budiša (HSLS) dobio 1.120.641 glas (43,51 posto). Zanimljivo da je Budiša tada imao više glasova nego, primjerice, Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ) kao pobjednica u drugom krugu 2014. (1.114.945 ili 50,74 posto) ili Zoran Milanović (SDP) 2019. (1.034.170 glasova).
Pogledamo li tablice s izbornim rezultatima odozdo, neslavnu titulu kandidata s najmanje dobivenih glasova drži Tomislav Petrak. Kao kandidat Hrvatske pučke stranke (HPS), ujedno i profesor na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dogurao je na izborima 2005. do samo 2614 glasova, ili gotovo neznatnih 0,12 posto!
Među čak šestero kandidata koji su te godine “zapeli” ispod 1 posto bila je i splitska odvjetnica Doris Košta. Kao neovisna kandidatkinja dobila je 8271 glas (0,37 posto). Na prošlim izborima “zablistao” je Nedjeljko Babić, inače predsjednik Hrvatske stranke svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca, koji ima najgori rezultat od tri kandidata koji su ostali ispod jedan posto (3014 ili 0,15 posto).
Zvonimir Šeparović je 2000. kao neovisni kandidat bio najslabiji u prvom krugu sa 7189 glasova (0,27 posto). Još jedan neovisni, Slavko Vukšić 2009. uknjižio je tek 8309 glasova (0,42 posto). U povijest luzerskih kandidatura, po ostvarenom postotku (0,70!), upisao se i rezultat Antuna Vujića iz 1992., kada je kandidat danas zaboravljene Socijaldemokratske stranke Hrvatske (SDSH) dobio 18.783 glasa.
Najuvjerljiviju razliku u odnosu na konkurente ostvario je prvi predsjednik na drugim predsjedničkim izborima. Franjo Tuđman je sa 61,41 posto osvojenih glasova bio bolji za čak 40,4 postotnih bodova od drugoplasiranog Tomca.
Takva razlika, baš kao i pobjeda u prvom krugu, teško se može očekivati u skoroj budućnosti. Oni kojima je draža neizvjesnost pluralizma bit će zadovoljni takvom konstatacijom, pristaše “čvrstorukaške” vladavine i kulta ličnosti baš i neće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....