Devedesete se vraćaju! Dovoljno je bilo ovih dana površno pogledati naslove u medijima da bi nas “izbombardirali” likovi iz devedesetih: Zvonko Zubak, Smiljan Reljić, Nikica Jelavić, Dražen Keleminec...
Zar stvarno nismo zaslužili nešto bolje na izmaku 2024.?
Kad se u modu vrate trendovi iz prethodnih desetljeća, u tome nemamo razloga tražiti nešto sporno. Može nekome biti malo čudno da se opet nose brčići, frizure “mikrofonke”... Ili da se bijele čarape nose i na cipele. Možda će vas nasmijati kad vidite da se donji dio trenirke “gura” u čarape; da svi nose istu vrstu tenisica i tako pomodarski oživljavaju dominantni “look” provincijske “mode” s kraja osamdesetih... Ali tako vam je to s modom, ponavlja se, javlja u varijacijama već viđenog, a nitko ozbiljan iz toga ne izvlači neke sudbinske društvene dijagnoze.
U politici nije baš tako. Neke pojave i likovi iz prošlosti u novom vremenu uvijek donose i drugi kontekst. Pa se u novoj eri vraćaju ili kao sjene neraščišćenih računa ili tek kao karikature.
Tako se opet oglasio Zvonko Zubak, u povodu najnovije presude Županijskog suda u Zagrebu. Ime ovog poduzetnika (prefiks “kontroverznog” ćemo ipak sačuvati za Jelavića, ali o tome mrvicu kasnije!) vuče se u javnosti još otkako je pukla afera o sudbini ruskog raketnog sustava S-300 koji Hrvatskoj nikad nije bio isporučen, a HV je paradirala s njegovim komponentama (neki tvrde da su u pitanju bile samo makete) na paradi održanoj na zagrebačkom Jarunu uoči oslobodilačke akcije “Oluja”, u ljeto 1995. godine. Prema pravomoćnoj presudi, Hrvatska mora Zubaku ili vratiti isporučene dijelove sustava, ili mu platiti 200 milijuna dolara s kamatama, ili, kako to Zubak kaže, “štetom na tu robu” od 1997. godine...
Zubak je u razgovoru za Slobodnu koncilijantno poručio: "Ja sam uvijek imao rješenje za državu. I kada je bio rat i sada". Drugim riječima, samo vi mene namirite, a lako ćemo dogovoriti "valutu". Današnja vlast nema veze s onom koja je u ratnim okolnostima nabavljala oružje, u ovom slučaju i pod očito nejasnim uvjetima, ali Zubaka će teško izbjeći.
Čovjek ima presudu u rukama i ne kani odustati.
Sjećate li se Smiljana Reljića, bivšeg šefa Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP)? Njega je iz mirovine (nekadašnji obavještajac danas uživa u bavljenju vinarstvom) izvukao predsjednik Zoran Milanović. Naime, Reljićevo se ime našlo na popisu 109 odlikovanih pripadnika MUP-a, zbog različitih zasluga u obrani države i promicanju ugleda RH.
Reljić je od 1992. do 1997. bio ravnatelj SZUP-a, preteče današnje SOA-e. SZUP-ovci su revno, kao da imaju posla s državnim neprijateljima, prisluškivali najmanje 126 novinara iz brojnih redakcija, no Milanovićevi ljudi zaduženi za popis odlikovanih očito u tome ne vide baš ništa sporno, ni u kontekstu priče o slobodi medija i represije nad novinarima. Stvar je još apsurdnija jer je Milanović, nema dugo, poručivao da će pomilovati svakog tko bude eventualno osuđen zbog curenja informacija iz istraga, na temelju već opjevanog “Lexa AP”... Zbog tog odlikovanja negodovao je HND, ali i VeDRA, udruga veterana Domovinskog rata i antifašista.
"Riječ je o čovjeku koji je jedan od simbola tuđmanizma u njegovom najgorem obliku", kazali su, dodajući kako je Reljić bio istaknuti pripadnik "sustava koji se i za vrijeme rata - a posebno nakon njega - gradio kao autoritarna poludiktatura u kojoj su svi kritičari bili proglašavani neprijateljima, izdajnicima, petokolonašima, judama, zelenim, žutim i crvenim vragovima".
O Nikici Jelaviću znate manje-više sve. “Dečko s Knežije” je ovih dana postao akter priče o ispijanju kave s pjevačem Milom Kekinom, suprugom predsjedničke kandidatkinje stranke Možemo!, o čemu ste sigurno već sve pročitali, a opet – malo toga znate. Je li u pitanju bila ucjena, prijetnja, eventualni pokušaj da “kontroverzni poduzetnik” s podebljim krim-dosjeom dođe do ekipe iz Možemo! u vrhu zagrebačke vlasti, možda nikad nećemo saznati. Ili je sve zapravo bila komedija zabune? Navijačke strasti su i u ovom slučaju očito važnije od činjenica.
Dražen Keleminec, lider jedne od marginalnih pravaških strančica, pojavio se minulog tjedna u prostorijama DIP-a. Ali kao čista farsa. Tj. kao “wannabe” predsjednički kandidat kojemu su usta puna velikih riječi, ali nije u stanju prikupiti potrebnih 10 tisuća potpisa.
Kako bilo, duhovi devedesetih nam (opet) kucaju na vrata. I nije ih pametno zamijeniti za Svetog Nikolu, Djeda Mraza, Djeda Božićnjaka ili poštara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....