Nedavno je umro Zoran Erceg, čovjek koji je do kraja svjedočio svu raskoš života u partijskoj državi uškopljene pravde. Nije se bojao čopora s režimskim prerogativima, niti je ikad prihvatio ideju da se zemlju u kojoj živi i nakon tobožnjeg raspada jednopartijskog sustava i kulta ličnosti dizajnira po volji jedne partije i silueti jednog čovjeka.
S jedne je strane bio ratni snimatelj, branitelj, invalid: arhetipski maneken 'tekovina nacionalne revolucije' u koje se režim desetljećima službeno zaklinje. S druge, nosio je stigmu osnivača 'nepodobne' političke stranke, tog logičkog i moralnog paradoksa hrvatskog višestranačja. Stranke u demokracijama obično ovise tek o broju glasova; u demokraturama moraju, međutim, primarno udovoljiti komesarskim prohtjevima i odoljeti montiran...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....