Jesen je i vrijeme svinjokolja po našim dvorištima. Starije se sjećaju da je klanje svinja započinjalo 29. studenog (nekadašnji Dan Republike) pa bi potrajalo sve do pred sam Božić. Zaštitari životinja u ovo doba svake godine iznova traže da se takav običaj po dvorištima zabrani jer se krši dobrobit životinja. Po Dalmaciji je svinjokolje uglavnom napušten, premda ima i danas nekih koji uzgajaju svinje i kolju svinje u dvorištima. Oni zasigurno nisu oduševljeni zaštitarima životinja i njihovim zahtjevima.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2023. godini u klaonicama je zaklano nešto više od milijun svinja, dok je na domaćim gospodarstvima zaklano čak 1.5 milijuna svinja. Budući da je značajno više svinja zaklana „u kućnoj radinosti“ zaštitari apeliraju na institucije da se treba pojačati kontrola na terenu.
- Neugodna je činjenica da je klanje najbrutalnije postupanje prema drugom biću. No kolinja po seoskim dvorištima poseban su horor jer se odvijaju i bez ikakve kontrole je li provedeno omamljivanje i postupa li se sa svinjama sukladno zakonskim propisima. Kako su u privatnim kućanstvima prošle godine zaklalo više svinja više nego u klaonicama, možemo samo zamisliti koliko je bilo kršenja zakona i dodatne patnje životinja, upozorava, Snježana Klopotan Kačavenda, koordinatorica projekata u udruzi Prijatelji životinja, koja se zalaže za zabranu kolinja.
Svinjokolje po dvorištima
Ističe da tvrdnje kako je kolinje tradicija koju treba održavati i da o tome ovisi egzistencija seljaka jednostavno ne drže vodu.
- Ne tako davno, zagovornici ropstva istim argumentima zagovarali su užase robovlasništva jer se ekonomija oslanjala na robovski rad. Srećom, ta strašna tradicija ukinuta je i ekonomija nijedne države nije zato propala. Jednako vrijedi i za kolinja. Prestankom tradicije krvavih dvorišta niti će seljaci biti gladni niti će se ljudi masovno iseljavati iz Hrvatske niti će itko propasti, rezolutna je Klopotan Kačavenda, koja podsjeća da znanstvena zajednica svakim novim istraživanjem potvrđuje da su svinje inteligentne i društvene životinje, s iznimnim kognitivnim sposobnostima, širokim rasponom emocija i jedinstvenih osobnosti, koje snažno pokazuju da žele živjeti. Ne samo da osjećaju već i suosjećaju s drugim pripadnicima svoje vrste, rješavaju grupne sporove, koriste alate, igraju se, sanjaju, maze, imaju jako dugotrajno pamćenje, odazivaju se na vlastito ime – ukratko, slične su ljudima! Svinje u tovu dožive najviše do godinu dana, a mogle bi živjeti do 24 godine.
Pri klanju, prestravljene su, cvile, otimaju se i obavljaju nuždu od straha. Često prvi i zadnji put u životu vide travu i dnevno svjetlo tek kada ih izvuku za klanje, rezolutna je Klopotan Kačavenda, koja upozorava i na pojavu različitih bolesti kao posljedice kolinja.
Trihineloza
Osim opasnosti od trihineloze, svinjske kuge, salmonele i kolesterola, proizvodi kolinja kao što su kulen, kobasice, šunka i slanina pripadaju u mesne prerađevine. Svjetska zdravstvena organizacija klasificira ih kao kancerogene jer je njihova konzumacija povezana s rizikom od raka crijeva, pa ih treba izbjegavati. Prijatelji životinja zato pozivaju sve ljubitelje mesnih jela da, umjesto proizvoda nastalih od zaklanih svinja, isprobaju široko dostupne ukusne biljne zamjene za meso. Time se obožavatelji mesa ne moraju odreći okusa na koje su navikli, a mogu izbjeći odvratni običaj mučenja i klanja životinja.
Dalmatinski uzgajivači svinja, ali i oni koji drže ovce, koze ili krave, ne gledaju blagonaklono na ovakvu inicijativu zaštitara životinja. Smatraju da je u konkretnom slučaju riječ o svinjama, ali da će uskoro na red doći i kozlići, janjci, kunići, kokoši, tuke i druga perad, koji se neće smjeti zaklati u dvorištu.
- A svima su puna usta zdrave hrane, traže domaće janjce i odojke, posebno sad pred Božić, kažu nam dalmatinski stočari s kojima smo razgovarali. Smatraju da su ovakvi zahtjevi zaštitara životinja zapravo neodrživu i ljudi jednostavno moraju nešto jesti.
- Svinjokolje je naša tradicija. Tako je bilo zadnjih 300 godina. Naši preci su preživjeli jer su zaklali gudina, imali su mesa za Božić i tijekom godine. Malo mesa i raštike i tako se živjelo, kaže nam Ivan Družić koji u Katunima, općina Šestanovca, na svom obiteljskom gospodarstvu uzgaja crnu slavonsku svinju takozvanu fajfericu, ima i nešto koza i kokoški.
Fajferica iz Katuna
-Ne znam kome može pasti na pamet zabraniti svinjokolje. Ma i znam, to mogu samo oni koji žele uništiti selo i domaću proizvodnju mesa i koji rade za interese velikih mesnih industrija. Jesu li zaštitari životinja bili po klaonicama, pa i tamo svinje skiče kad ih se kolje, ne skiče samo po dvorištima, rezolutan je Družić, koji ima tridesetak krmača crne fajferice. Jedna će se upravo oprasiti. Očekuje desetak mladih. Hrani ih na prirodan način tikvama i kukuruzom. Riječ je o autohtonoj pasmini koja se drži na otvorenom. Meso joj je iznimno kvalitetno i bogato intermuskularnom masti zbog čega je ovo jedna od ponajboljih domaćih svinja za proizvodnju masti. Otporna je na bolesti pa nema potrebe za posjetima veterinara.
-Pozivam zaštitare životinja da dođu ovdje kod mene u Katune na svinjokolje pa neka me nauče kako humano postupati sa svinjama, govori nam Ivan, koji pazi svoje životinje, jednako dok ih hrani i kada ih kolje.
Nema tu nikakve mudrolije. Nitko svinje ne gura i ne vuče, sve se radi po propisima koji dozvoljavaju klanje za vlastite potrebe u dvorištu. A to da skiči mora skičati. To je jednostavno tako, priča nam Ivo koji je uvjeren da iza ovakvih inicijativa udruga za zaštitu životinja zapravo stoji netko tko želi uništiti rijetke male proizvođače svinja koji su teškom mukom uspjeli opstati po našim selima.
-Siguran sam da ovi ljubitelji životinja nikada u živo nisu vidjeli svinju, možda misle da joj je rep na njuški a uši pozadi, sarkastičan je Ivan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....