U čekanju pravde: banke se enormno bogate, a Vrhovni sud nikako da donese odluku

Ima li šta? Još ništa. Pa kad će više?! Ne gubim još nadu, ali šta je previše, previše je. Ne preostaje nam ništa drugo nego čekati.
I tako u čekanju pravde prolaze im, ili su već prošle, najbolje godine života. Sto dvadeset pet tisuća hrvatskih obitelji prošlo je trnovit put jer su jednom po savjetu bankara odlučili svoje životne probleme, najčešće stanovanje i novi dom, riješiti uz pomoć kredita u “švicarcima”. Među njima je 55.000 onih koji još uvijek iščekuju hoće li i kad suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske napokon odlučiti imaju li potrošači s konvertiranim kreditima iz švicarskog franka u euro pravo na puno obeštećenje ako zakonskom konverzijom to nije ostvareno.

Već je u nekoliko navrata bio “Dan D”, kad se očekivalo da će Vrhovni sud konačno zaustaviti dugogodišnju agoniju koju proživljavaju, ali od toga još ništa. I sami smo provjerili u Vrhovnom sudu ima li što novoga vezano za donošenje pravnih shvaćanja o pravnim učincima sporazuma o konverziji ugovora o kreditu u CHF i pravima potrošača? Zna li se kad bi pitanje prava na puno obeštećenje potrošača s konvertiranim kreditima moglo biti riješeno? Nema ništa novo, kazali su nam.
Samo jedna rečenica

Udruga Franak ovih je dana objavila da je i sedmi put Vrhovni sud RH stao na stranu potrošača s konvertiranim kreditom, ali nedostaje još jedna rečenica. Nedostaje konačna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Što suci čekaju, ne zna se.

Gorana Aleksića, koordinatora ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak, pitali smo što se sve čeka od Vrhovnog suda kako bi suci na nižim sudovima znali što im je činiti, a građani s konvertiranim kreditima bili na čistu.

Kaže da Vrhovni sud nije uspio gotovo punih šest godina nakon pravomoćnosti kolektivne presude u slučaju “franak” odlučiti o tome imaju li ili nemaju potrošači s konvertiranim CHF kreditima pravo na puno obeštećenje, ali isto tako nije odlučio niti o ništetnosti cijelih ugovora s ništetnom valutom i ništetnom kamatom.

- Za oba pitanja na VSRH-u dopušteno je više od stotinu revizija. Općinski sudovi zatrpani su neriješenim predmetima, koji se ne rješavaju baš zbog toga jer Vrhovni sud RH nije riješio ta dva krucijalna pravna pitanja koja se temelje na kolektivnoj presudi u slučaju “franak”. Za vrijeme dok suci VSRH-a nisu obavili svoj posao i kasne godinama s presudama, banke itekako rade svoj posao, i umjesto da vrate ljudima nekoliko milijardi eura opljačkana novca, one su enormno povećale svoju likvidnost koja danas premašuje 15 milijardi eura – ističe Aleksić.

Dodaje da se dobit banaka također drastično povećava, daleko više nego što se povećava BDP u Hrvatskoj, pa tako banke imaju 2023. za 90% veću dobit nego 2022.

- Njihova dobit narasla je 2100% više nego što je narastao hrvatski BDP! Njihova likvidnost veća je danas za 700% nego likvidnost 2015. godine – naglašava.

Kaže i da najave Vrhovnog suda za koje znaju govore o tome da će se pitanje konverzija riješiti početkom godine, a pitanje ništetnosti cijelih ugovora nakon toga.

- Zagazili smo duboko u 2024. godinu, a najave s VSRH-a nisu se ostvarile. U stotinama vještačenja na nižim sudovima dokazano je da potrošači konverzijom nisu dobili niti preplaćene anuitete niti pripadajuće zatezne kamate, dok su im glavnice nakon konverzije veće nego što bi bile na temelju izuzeća ništetne kamate i ništetne valute. Ta tri dokaza su krucijalna što se tiče prava potrošača koji su konvertirali kredite na obeštećenje – kaže Aleksić.

I konačno, potpuno je nejasno, ističe također, zašto VSRH nije već donio odluku o ništetnosti CHF ugovora, budući da ta odluka u slučaju ako bude pozitivna za potrošače, rješava i pitanje potrošača s konverzijama.

- Naime, ništetnost ugovora značila bi da banke moraju vratiti potrošačima sve naplaćene anuitete, platiti na njih zatezne kamate, dok banke imaju pravo samo na iznos realiziranog kredita. Konverzija u tom slučaju postaje potpuno bespredmetno pitanje. Pitam se jesu li suci VSRH svjesni svoje društvene odgovornosti? Jedino što možemo jest da svatko pojedinačno u svojem predmetu zahtijeva suđenje u razumnom roku, budući da su svi razumni rokovi odavno premašeni – zaključuje Goran Aleksić.