Hrvatska je pri dnu ljestvice zemalja Europske unije po potrošačkoj moći, čak trećina građana osjeća se siromašnima, više od petine nas živi u riziku od siromaštva, a značajno više od prosjeka EU u siromaštvu nam žive umirovljenici i osobe s invaliditetom.
Prvi smo i po broju mladih koji dugo žive s roditeljima, čak i kad se zaposle. Ipak, manje od ostalih žalimo se da si ne možemo priuštiti zabavu, a iako se, nakon Bugara, najviše od svih u EU žalimo da loše živimo, zadovoljniji smo nego 2018. godine - piše Jutarnji list.
Pokazala je to Eurostatova analiza, odnosno drugo izdanje "Analize podataka o uvjetima života" u zemljama EU i Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA). Kako pojašnjava Christine Wirtz, direktorica društvenih statistika Eurostata, ovi pokazatelji igraju ključnu ulogu u analizi raznih društveno-ekonomskih pojava, kao i u oblikovanju politike i ciljeva EU. Napominje pritom da je posljednjih godina praćenje životnih uvjeta najranjivijih skupina dobilo na važnosti, pogotovo u okolnostima brzih promjena društveno-ekonomskih uvjeta, energetske krize i rasta potrošačkih cijena.
Analiza obuhvaća podatke o distribuciji prihoda i nejednakosti te pokazuje društvene i financijske razlike među zemljama, kao i percepciju vlastitog statusa siromaštva. Drugi dio pokriva karakteristike kućanstava te uvjete u kojima žive, uključujući skrb o djeci, koja je važna za uključivanje roditelja na tržište rada. U trećem dijelu autori se bave elementima kao što su pristup zdravstvenim uslugama, vlastita percepcija zdravstvenog stanja ili životni uvjeti osoba s invaliditetom.
Nejednakost
Podaci nam otkrivaju da je Hrvatska, uz zemlje krajnjeg istoka Europe, gdje je najgore, prošle godine bila pri dnu ljestvice kad je u pitanju standard kupovne moći kućanstava, ("purchasing power standards", PPS), po čemu se možemo mjeriti s Portugalom. Statistika tu računa omjer prihoda i cijena u određenim zemljama, i unutar EU po tom pitanju razlike su i dalje velike.
Zapadne i nordijske zemlje EU imaju najvišu razinu kupovne moći, a južne, istočne i baltičke zemlje prijavile su najniže razine. Europski medijan je bio 19.955 PPS-a, Norveška i Austrija imale su PPS veći od 27.500, Luksemburg čak 34.777, a Slovačka 10.670 PPS po stanovniku. Hrvatska je u rasponu od 11.500 do 13.500 PPS-a po stanovniku.
Kad su u pitanju razlike u prihodima unutar zemlje (Ginijev koeficijent), Hrvatska je po stopi nejednakosti nešto bolja od prosjeka EU i tu se uspoređujemo sa Španjolskom. Prosjek za EU iznosio je lani 29,6 posto, mi smo bili nešto niže od toga. Među zemljama EU, razlike u prihodima najviše su u Bugarskoj (37,2%) i Litve (35,7%), a prihod među građanima bio je najravnomjernije raspoređen u Slovačkoj, Sloveniji, Belgiji, Češkoj.
Diljem EU, gotovo petina (18,9%) odraslih državljana bila je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Udjeli su bili znatno viši za one koji ne žive doma, odnosno žive u drugim zemljama EU (27,9%) ili su državljani neke od zemalja izvan EU (45,5%).
Panonska Hrvatska najsiromašnija
U Hrvatskoj je nacionalna stopa izloženosti riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti bila 20,7 posto, u Gradu Zagrebu 11,9 posto, a Panonska Hrvatska izdvaja se stopom od čak 31 posto. Kao i u Bugarskoj, najsiromašnija skupina stanovništva u Hrvatskoj su umirovljenici, odnosno stariji od 65 godina, njih pet posto živi u teškoj materijalnoj i društvenoj oskudici, što je značajno više nego u drugim dobnim skupinama. Hrvatska je, međutim, jedna od tri zemlje Unije, uz Sloveniju i Estoniju, gdje je bilo najmanje siromašnih u radnoj dobi, tek 2,2 posto. Taj je postotak najviši u Rumunjskoj, Bugarskoj i Grčkoj, gdje je čak 13,5 posto ljudi u radnoj dobi lani živjelo u teškoj oskudici.
Za razliku od razvijenih zemalja Unije, gdje živi znatno više migranata, u Hrvatskoj najsiromašniji dolaze iz redova lokalnog stanovništva. Hrvatska se izdvaja i po najlošijim uvjetima života osoba s invaliditetom. Naime, iako je u svim zemljama EU udio ljudi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u 2023. bio veći među ljudima s invaliditetom nego među onima bez invaliditeta. razlike su bile najveće u Hrvatskoj, gdje je ova stopa bila čak 2,5 puta veća nego kod osoba bez invalidnosti.
Nema sustavnih mjera
Stručnjaci u Hrvatskoj dulje upozoravaju na nedostatak sustavnih mjera kojima bi se Hrvatska mogla boriti protiv ovakve porazne statistike jer kod nas se sve svodi na pojedinačne, manje ili više uspješne inicijative, a mnoge i ne dolaze iz sustava.
Jedna od uspješnih inicijativa je rezultirala uvođenjem besplatnih školskih obroka u sve osnovne škole, što su vlastitim angažmanom izborile četiri profesorice zagrebačkog Pravnog fakulteta, i ne staju na tome. Na redu su srednjoškolci; i tu ima gladnih. Jedna od njih, profesorica Olja Družić Ljubotina, čiji je akademski rad u velikom dijelu posvećen siromaštvu, navodi neke od najslabijih karika kod nas.
"Vidimo da su umirovljenici u Hrvatskoj skupina koja je najugroženija i podaci Državnog zavoda za statistiku to potvrđuju, dakle kod nas je u riziku od siromaštva lani bilo čak 60 posto starijih od 65 godina koji žive sami. Jednako su ugrožena djeca i tu je statistika porazna, pa kaže da je, kad su u pitanju jednoroditeljske obitelji, u riziku od siromaštva u Hrvatskoj svako četvrto dijete.
To je jako puno. Naša inicijativa s obrocima je pomogla, no nema sustavne brige države i javnog sustava oko tih skupina, iako imamo sve službene strategije i dokumente, dijelom i zato što nas je za to zadužila EU. No te strategije najčešće završe kao skup lijepih želja, a rješenja se svode na jednokratne mjere pomoći koje su često ponižavajuće", kaže nam Družić Ljubotina.
Osuđeni na siromaštvo
Siromaštvo se dobrim dijelom veže na nedostupnost usluga, od zdravstva do obrazovanja, pa su tako djeca koja su rođena u manjim, loše povezanim sredinama, unaprijed osuđena na začarani krug siromaštva, što je tim gore ako imaju neku kroničnu bolest ili teškoće u razvoju.
"Dijete iz Like ne može dobiti zdravstvenu uslugu ili zato što do nje ne može doći, jer naprosto nema autobusa, ili nema novca za platiti uslugu. Nitko se time ne bavi ni financijski ni logistički, a tu ne govorimo o velikim ulaganjima iz proračuna. Osim lokacije, unaprijed ih definira i status roditelja.
Na primjer, sustav predškolskog odgoja u Hrvatskoj je diskriminatoran jer prednost pri upisu imaju djeca zaposlenih roditelja, znači dijete čiji su roditelji nezaposleni odmah na početku nema isti start kao drugi, i kaska cijelo vrijeme školovanja. Oni će upisati manje konkurentnu školu, radit će manje plaćene poslove i ostat će u riziku od siromaštva samo zato što nemaju podršku. Ta su djeca i dalje nevidljiva", zaključuje profesorica za Jutarnji list.
