Što ako popijete solnu kiselinu iz dućana? Nakon što je ubio ženu muškarac se otrovao: ‘Uništi želudac, dovodi do smrti‘

Ministar Davor Božinović potvrdio je da je u ranim jutarnjim satima preminuo muškarac koji je jučer na području Maksimira iz vatrenog oružja ubio ženu.

Kako je Jutarnji list jučer doznao, muškarac je u jednom trenutku policajcima rekao da je "popio solnu kiselinu", stoga kriminalističko istraživanje nad osumnjičenim nije ni moglo odmah započeti, nego je odvezen na liječnički pregled u bolnicu kako bi se vidjelo je li ta tvrdnja točna.

Hrvatska enciklopedija LS Miroslav Krleža o toj kiselini kaže:

"Solna kiselina (klorovodična kiselina), HCl, otopina plina klorovodika (HCl) u vodi. Plinoviti klorovodik egzotermno kemijski reagira s vodom: HCl + H2O ⇆ H3O+ + Cl–, pri čem uz kloridni ion nastaje i hidronijev ion, koji otopini daje kisela svojstva. Kako je disocijacija praktički potpuna, solna kiselina ubraja se među najjače anorganske (mineralne) kiseline.

Kemijski čista solna kiselina bezbojna je tekućina zagušljiva mirisa, a tehnička kiselina žućkaste je boje od željeznih klorida, klora i organskih tvari. Na tržištu se redovito pojavljuje kao 36 do 38%-tna otopina klorovodika (koncentrirana solna kiselina), gustoće 1,17 do 1,19 g/cm³ (pri 20 °C), koja se na zraku slabo dimi.

Solna kiselina reagira s mnogim tvarima, npr. s gotovo svim tehničkim, neplemenitim metalima uz razvijanje vodika, s metalnim oksidima, hidroksidima, solima i mnogim organskim spojevima. Pritom najčešće nastaju kloridi, soli solne kiseline. Kako klorovodik, osim izravnim spajanjem vodika i klora, nastaje i kao sporedni proizvod pri dobivanju natrijeva sulfata iz kuhinjske soli i pri kloriranju u organskim sintezama, solna kiselina vrlo je jeftina pa se rabi u mnogim industrijskim granama i obrtima u kojima je potrebna velika količina kiseline, ponajprije u kemijskoj industriji za dobivanje anorganskih i organskih klorida.

Koncentrirana solna kiselina djeluje vrlo nagrizajuće na kožu, dišne i probavne organe, a njezino udisanje ili uzimanje kroz usta može završiti smrtnim ishodom. Međutim, ona je prirodni sastojak želučanoga soka, pa je maseni udjel te kiseline u zdravom organizmu 0,5%. Pomaže pri razgradnji hrane i redukciji iona Fe3+ s pomoću vitamina C u ion Fe2+, što je osobito važno, jer želučana sluznica može apsorbirati samo dvovalentne ione željeza."

– Kiseline i lužine razlikuju se po svojim kemijskim svojstvima, kao i načinom korozivnog djelovanja. I kod jednog i kod drugog sredstva, kad se popiju, reakcije kreću već od usta, grla, jednjaka, želuca, pa sve do tankog crijeva – rekao je za Večernji gastroenterolog Ivica Grgurević.

Pojasnio je kako lužine više oštećuju jednjak, a kiseline želudac i dvanaesnik, i da je razlog tome činjenica što se lužine lakše popiju i progutaju, dok se kod kiselina javlja jače pečenje te se stoga popije manja količina. Ipak, sve ovisi i o tome koliko toga završi u probavnom sustavu, odnosno koliko se toga popije i proguta.

Napominje i kako su bol i pečenje posebno intenzivni kad se popije kiselina koja se javlja odmah u ždrijelu. Kako se ona spušta u želudac, tako čovjek dalje osjeća bolove i pečenje. Ti bolovi ljude natjeraju i da se odmah jave liječniku.

– I kiseline i lužine prvo nagrizaju površinski dio, a onda penetriraju dublje. Kod nekoga dođe i do perforacije jednjaka, želuca ili tankog crijeva, što onda prouzroči teške upalne procese. Prilikom gutljaja ta sredstva mogu završiti i u dišnom sustavu i prouzročiti ozljede dišnog sustava – rekao je Grgurović.

U svim tim slučajevima važno je znati da treba što prije zatražiti pomoć liječnika i da se ne smiju samoinicijativno uzimati nikakva neutralizirajuća sredstva jer to može biti i pogrešno i opasno. Naime, u kontaktu s lužinama i kiselinama dolazi do dodatnog oslobađanja energije koja može oštetiti tkivo.