Nabujale su rijeke, naraslo je nasilje globalno i lokalno, zuji sve, od karate-udarca do Himarsa... Lijepih vijesti nađe se svakog tjedna, ali, kao i s klimatskim promjenama, sve češći su ekstremi. Onih vjesti čija egida vrišti "prijelomna" imamo gotovo svaki drugi dan.
U petak smo s tugom gledali put Jablanice, dok se na obzoru smjenjuje rusvaj na Bliskom istoku s ruskim granatiranjem Ukrajine. A u nas? U nas se i dalje šalju verbalni dronovi i balističke rakete između predsjednika i premijera dok sirotinja pokušava doći do izražaja pištoljima na vodu. Puf, paf, ruke u vis, predajte se odmah, viču penzioneri s glavnog zagrebačkog trga, a neprijateljski tabor se smije. Kako i ne bi kad im je sa suprotne strane ekipa šta godinama igra onu "grupa traži grupu". Temeljito...