Piše Marko DIDIĆ
Ustavni sud RH odlučuje o suglasnosti zakona i drugih propisa s Ustavom, odlučuje o pojedinačnim odlukama državnih tijela, jedinica lokalne samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima, prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o anomalijama izvješćuje Hrvatski sabor. No nikakva tajna nije da je Ustavni sud zapravo politički plijen stranaka koje svim silama žele ugurati svoje kandidate po principu pariteta s opozicijom ako su vladajući u pitanju ili po principu trenutne političke moći. Istina, u Ustavni sud ne ulaze neki pravni "liliputanci", nego dokazani stručnjaci koje imenuje Hrvatski sabor, ali što tome prethodi, koja politička borba i koje lobiranje, svjedoci smo već desetljećima.
"Ustavni sud, ta Plenkovićeva klika i koterija, može s tim raditi što hoće. Nisam nikada gajio nikakve iluzije o tim ljudima, njihovoj pameti i poštenju", rekao je Milanović u naletu bijesa proteklih dana. Ali očito zaboravlja da je SDP, a dijelom i on sam, sudjelovao u izboru gotovo polovice sudaca.
Također, od svog napada nije izuzeo one koje su postavili SDP i HNS, te on sam. Vatru je usmjerio na cijeli sud.
Valja naglasiti da se ustavni suci biraju dvotrećinskom većinom pa su najjače parlamentarne stranke morale pronaći kompromis. Dakle, u načelu polovicu je birao HDZ, a polovicu oporba.
No teško javnost može "upratiti" uzvraćaju li ustavni suci svojim političkim mentorima, i na koji način, ali ova sjednica Ustavnog suda na kojoj je odlučeno da Milanović ne može u parlamentarne izbore dok ne da ostavku na mjesto premijera pokazala je možda najdrastičnije treba li se vratiti usluga nekome tko te nekada gurao da budeš to što danas jesi.
Po tome Mato Arlović i Ivan Leko, koji su bili izabrani za suce Ustavnog suda 2009., odnosno 2016. godine, nisu pokazali da imaju ikakvu obvezu ni prema SDP-u ni prema Milanoviću, nego su se priklonili većini, koja je s devet glasova odlučila da predsjednik mora dati ostavku prije kandidature na parlamentarnim izborima. Arlović je sa SDP-om definitivno raskrstio već davne 2017. godine, kada ga je samo sedam zastupnika SDP-a u Saboru podržalo u izboru za ustavnog suca, a njih petnaest se opredijelilo za Gorana Selaneca. Arlović je prvi put izabran u Ustavni sud 2009., kada je za izbor sudaca bilo potrebno 77 glasova. Ni tada Arlović nije dobio potpunu podršku SDP-a, jer je tadašnji šef stranke Zoran Milanović smatrao da bivši političari ne bi trebali sjediti u Ustavnom sudu. Arlović je izabran tek iz drugog pokušaja, i to zahvaljujući glasovima HDZ-a te, kako se tada govorilo u kuloarima, i uz pomoć Vladimira Šeksa.
Ingrid Antičević Marinović i Andrej Abramović, koji su uz podršku SDP-a imenovani sucima Ustavnog suda 2016., bili su protiv te odluke, dok je Lovorka Kušan, koja je imenovana također te godine uz podršku SDP-a, jednostavno napustila sjednicu prije odluke.
Treba reći da je sve ove nabrojene kandidate, osim Arlovića, Milanović podržao u vrijeme kada nije bio premijer RH, nego predsjednik stranke, i to mu je bilo puno teže nego da su se ustavni suci birali u njegovu premijerskom mandatu, koji je trajao od prosinca 2011. do siječnja 2016. godine.
Tko je Goran Selanec, ustavni sudac koji je napustio sjednicu i nije glasovao te je tako ipak stvoren dojam da jedna trećina ustavnih sudaca posredno i neposredno nije bila za odluku većine.
Selanec je za vrijeme vladavine SDP-a bio zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić, kojeg je baš potpisom Gorana Jandrokovića od 27. listopada 2017. razriješio Hrvatski sabor te dužnosti jer je nekoliko dana prije toga postao ustavni sudac uz podršku SDP-a. Navodno ga je podržala nomenklatura Davora Bernardića tek kada je postao predsjednik SDP-a.
Suce Ustavnog suda Republike Hrvatske bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom, na vrijeme od osam godina, iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti. Njihov broj mandata na mjesto ustavnog suca nije ograničen i, što je najvažnije, suci Ustavnog suda ne moraju uopće imati položen pravosudni ispit.
Od 13 sudaca Ustavnog suda, njih šestero jer podržao SDP, jednog HNS. HDZ i Most podržali su šest sudaca, od kojih je jedan predsjednik suda.
Sudački mandati 7. lipnja ove godine istječu ustavnim sucima Andreju Abramoviću, Lovorki Kušan, Snježani Bagić, Ingrid Antičević Marinović, Branku Brkiću, Mariju Jelušiću, Josipu Leki, Davorinu Mlakaru, Rajku Mlinariću i Miroslavu Šumanoviću.
U Ustavnom sudu, ne izaberu li se novi, 8. lipnja ostala bi samo trojica: predsjednik suda Miroslav Šeparović, Goran Selanec i Mato Arlović, čiji mandati istječu u listopadu 2025. Ustavni sud koji bi ostao na samo troje sudaca ne može obavljati nijednu od svojih funkcija koje mu je Ustav namijenio.
Prema zakonu, predsjednik Ustavnog suda dužan je šest mjeseci prije isteka mandata ustavnog suca o tome obavijestiti predsjednika Sabora, koji je zatim dužan tu obavijest proslijediti Odboru za Ustav i poslovnik. Odbor je taj koji u Narodnim novinama objavljuje javni poziv za izbor novih ustavnih sudaca.