Grappolo, cherry, beef, brandywine, amati, rally, baby boomer, matias, amerigo, veranda, viva, sungold, chocolate stripes, san marzano, hektor, gardeners delight (vrtlarovo oduševljenje)-samo su neke od tisuću sorti rajčica koje se sade kod nas i po čitavom svijetu. Iako je Hrvatska prošle godine udvostručila proizvodnju rajčica, a statistike kažu da je ubrano preko 30 tisuća tona crvenih plodova, to ni približno nije dovoljno za zadovoljavanje domaćih potreba stanovništva kako za svježom rajčicom tako i za prerađevinama, konšerva, peleti, pasata.
Stoga Hrvatska uvozi velike količine rajčice i prerađevina poglavito izvan sezone berbe, ponajviše iz zemalja EU-a, Italije, Španjolske, ali i Turske te s dalekog istoka.
Sumnjiva kvaliteta
Nedavno je u rajčici iz Turske otkriven zabranjeni pesticid klorpirifos. Srećom, dogodilo se to već na hrvatskoj granici pa je sanitarna inspekcija odmah naložila uništenje cijele pošiljke koja nije došla na police trgovačkih centra pa tako ni na stolove hrvatskih potrošača. Rajčica je predstavljala potencijalni rizik za zdravlje potrošača, a u njoj je utvrđen udjel klorpirifosa od 0,030 miligrama po kilogramu. Na području EU nije dopuštena ni najmanja razina.
Prema podacima Europske agencije za sigurnost hrane (engl. European Food Safety Authority – EFSA) često se zabranjeni pesticidi otkrivaju u voću i povrću iz Turske. Triput se to dogodilo u kruškama, po dvaput u limunu, suhim smokvama i rajčici te po jednom u mandarinama, paprikama i grejpu.
Osim u svježim rajčicama ostaci pesticida i nedopuštenih sredstava mogu se pronaći i u prerađevinama na kojima često piše da su podrijetlom iz zemalja EU-a, primjerice Italije, a zapravo su prerađene ili prepakirane rajčice dovezene iz Kine. Upravo su kineske rajčice proizvedene u pokrajini Xinjiang izazivale različite kontroverze manje zbog načina uzgoja i primjene pesticida i zaštitnih sredstava, a više zbog izrabljivanja radnika u robovskim gotovo nehumanim uvjetima rada.
Još prije četiri godine rajčice uzgojene u regiji Xinjiang zabranjene su u SAD-u zbog strahova da su one proizvedene korištenjem prisilnog rada. Udruga Human Rights Watch, izvijestila je da je na rad u tvornicama i farmama prisiljeno pola milijuna ljudi zbog čega nije humano kupovati i konzumirati takve rajčice. Međutim, Kinezi su vješto izbjegli ovu zabranu deklarirajući rajčice da su proizvedene u nekoj drugoj regiji, možda i pod gorim uvjetima negoli u Xinjiangu.
Rajčice iz Kine
Uglavnom europska istraživanja za sigurnost hrane pokazala su da mnoge limenke konzervirane rajčice, pelata, sjeckane rajčice sadrže plodove proizvedene u Kini, premda na limenci piše proizvedeno u Italiji. Inače, Kina proizvodi trećinu svjetske proizvodnje rajčica, a regija Xinjiang ima idealnu klimu za uzgoj te kulture, a istodobno je to regija u kojoj Kina provodi program masovnog pritvora, i za koju borci za ljudska prava tvrde da se u njoj u kineskim tvornicama na prisilnom radu nalazi preko milijun Ujgura, muslimanske vjeroispovijesti.
Neki od tih spornih proizvoda dostupni su i u hrvatskim trgovinama, kao što je Baresa koncentrat od rajčice ili Petti pomodoro Passata. Na njoj piše da je proizvedena u području Venturina Terme, Italija, ali ne piše otkuda je došla sirovinska osnova. Slično je i s trgovačkom markom Baresa koncentratom od rajčice i pasiranom rajčicom u tetrapaku, na kojem piše da je proizvedeno na području EU-a, ali ne piše otkuda dolaze sastojci.
Med, maslinovo ulje...
Slično se događa i s medom ili maslinovim uljem. Na teglici meda piše da je dalmatinski od lavande ili kadulje a zapravo je riječ o patvorini u kojoj uopće nema kadulje ili se nalazi kadulja u tragovima. I ništa nije protuzakonito jer je u Hrvatskoj dopušteno miješanje meda pa se tako uvezeni med iz Argentine ili Kine pomiješa s dalmatinskim medom i prodaje kao med proizveden u EU.
Dosadašnja pravila omogućuju miješanje meda proizvedenog u EU i meda iz trećih zemalja bez navođenja omjera ili zemlje porijekla. U praksi to znači da proizvod koji ima 1 posto europskog i 99 posto kineskog meda može biti označen kao „mješavina EU i ne-EU meda“. Med, eko hrana i maslinovo ulje najčešće se krivotvore i tako patvoreni prodaju kao originalni proizvodi.
Gotovo polovica meda na europskom tržištu se uvozi iz Kine, a istraživanja su pokazala da je 20% uvoznog meda krivotvoreno te sadrži ilegalne dodatke poput šećernog sirupa, koji služe za povećanje količine. Osnova za proizvodnju patvorenog meda je šećerna melasa koja se dobiva u postupku prerade šećerne repe. Takva melasa se stavlja u košnice kao hrana za pčele da bi se kasnije vadila kao med s kojim pčela nema nikakve veze.
Med se zatim miješa u određenom postotku s pravim medom i dobiva se jeftin proizvod koji zapravo i nije med, već šećerna melasa. Proizvodnja ovakvih patvorina je dovedena do savršenstva jer se dodaju i umjetni mirisi raznih biljaka, kadulje, lavande, vrijeska, bagrema pa u konačnici sve izgleda kao jako dobra kopija.
Osim što su prevareni potrošači jer kupuju i plaćaju nešto što ne vrijedi ili vrijedi puno manje od istaknute cijene na policama trgovačkih centara ugroženi su i domaći pčelari koji se ne mogu nositi s nelojalnom konkurencijom koja uvozi patvoreni med.
Tko odgovara ?
Proizvođači hrane odgovorni su za informacije o hrani i moraju voditi računa da te informacije budu u skladu s odgovarajućim harmoniziranim propisima na razini Europske unije kao i nacionalnim propisima, odnosno da prvenstveno budu potpune, jasne i lako razumljive potrošaču, smatraju u Hrvatskoj agenciji za hranu (HAPIH). Uz rok trajanja na pakiranju hrane mora stajati naziv hrane, popis sastojaka (uključujući sve aditive),informacije o alergenima, količinu određenih sastojaka,, zemlja podrijetla, ako je to potrebno radi jasnoće za potrošače (primjer: proizvod na čijoj je ambalaži prikazana zastava zemlje pakiranja ili poznata znamenitost), naziv i adresu subjekta u poslovanju s hranom s poslovnim nastanom u EU-u ili uvoznika, neto količinu, posebne uvjete čuvanja i upotrebe te upute za upotrebu ako su potrebne.
Cilj označavanja hrane je osigurati potrošaču mogućnost izbora hrane sigurne za konzumaciju. Odgovornost za označavanje hrane leži na proizvođačima, stoga je izuzetno važno da ga pravilno odrede i označe, kako bi ga potrošači ispravno protumačili i razumjeli. Ako toga nema onda je riječ o prevari naivnih građana.
- Kažu da su kupci regulatori tržišta, jedini način da se obračunaju s proizvođačima kojim im nešto podvaljuju je da više ne kupuju takve proizvode, ističe Ana Knežević iz udruge za zaštitu potrošača. Naglašava da kupac treba imati informaciju i sam odlučiti hoće li nešto kupiti.
-U konkretnom primjeru passate iz Italije koja je proizvedena od rajčica iz Kine najvažnije je da nije štetna za zdravlje ljudi. Ionako će nam hrane u budućnosti nedostajati a Kina je taj veliki proizvođački bazen otkuda nam sve dolazi-ističe Knežević.
Kupuje se jeftinije
- Ako sumnjaju da su prevareni s određenim proizvodom kupci ga trebaju izbjegavati pa će se i proizvođači u određenom trenutku morati zamisliti kad ne budu više mogli prodavati, zaključuje Knežević.
Ipak, za prosječnog hrvatskog građanina nažalost važna je samo niža cijena. O kvaliteti nitko ne govori. Tako se afere oko neispravne hrane redaju jedna za drugom. Kontaminirana jaja insekticidima, piletina zaražena salmonelom, jestivo ulje s kancerogenim tvarima, mlijeko s aflatoksinima, čokolada zaražena salmonelom, keks s akrilamidom, škampi kontaminirani sulfitom, teški metali u sirevima. Nažalost, takvi proizvodi se povuku s tržišta kada je dio njih već konzumiran, unatoč kontrolama koje se provode kako na razini EU-a tako i u Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....