StoryEditorOCM
Hrvatskao tome se šuti

Mladi Splićanin otkrio nam je kako je živjeti s bipolarnim poremećajem: Krenulo je s depresijom, onda sam postao euforičan, izlazio svake noći...

11. srpnja 2016. - 22:21

Sve je bilo u redu dok nije diplomirao i počeo tražiti posao. Živio je normalnim životom, u normalnoj, urednoj obitelji, bez trauma i većih zdravstvenih problema. I onda, kada je lani u listopadu postao magistar struke, prijavio se na biro i mogao se, barem nakratko, opustiti i uživati, pojavili su se ozbiljni psihički problemi, koji su osam mjeseci kasnije rezultirali dijagnozom bipolarnog poremećaja.

Krenulo je bez najave. I bez ikakvog opipljivog razloga. Prvi znakovi bili su pojačana šutljivost i nezainteresiranost, koja je rasla sve do potpune socijalne izoliranosti.

Iz krajnosti u krajnost

- Iza Nove godine povukao sam se u sebe, druženja s prijateljima bila su mi sve veća tlaka, na kavi ne bih prozborio ni riječ... A onda početkom veljače stanje mi se posve pogoršalo, nisa...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2024 01:46