Do prije mjesec-dva dijelili smo se na neodgovorne i odgovorne pojedince. Prvi su bili društvu na sramotu, a drugi na diku. U međuvremenu je zaživjela podjela na opuštene i one koji to nisu, pa bismo ih valjda trebali zvati napetima. Na skali krivnje opuštenost nema, međutim, jednaku težinu kao i neodgovornost. Nitko ne želi ohrabrivati i poticati relaksirano ponašanje, ali se ono ipak ne drži bogzna kakvim krimenom. Razlog tome je jednostavan: svi smo manje ili više skloni opuštanju. Naprosto, u čovjekovoj je prirodi ići linijom manjeg otpora i zaobilaziti prepreke. Zato naši visoki čimbenici već tjednima ne upiru prstom na neodgovorne pojedince, nego rezignirano sliježu ramenima i ponavljaju zaključak kako smo se, eto, opustili. Kao da su svi građani ove zemlje jedno jedincato tijelo ...