Inzternet je doslovno ‘eksplodirao‘ nakon što je dubrovačka profesorica usporedila Srbe i Bube, pritom navodeći da bube treba istrijebiti. I od toga nikad ne treba odustati.
Književna povjesničarka i članica Matice Hrvatske dala je neprimjerene izjave Dubrovačkom listu. No, predsjednik Matice Miro Gavran nije ih želio komentirati.
Slavica Stojan, književna povjesničarka, donedavna članica Predsjedništva Matice hrvatske, u intervjuu koji je ovih dana dala Dubrovačkom listu, govoreći o prijedlogu Zakona o jeziku, komentirala je srpska svojatanja dubrovačkog kulturnog nasljeđa i baštine, više deklaracija kojima razne srpske institucije prisvajaju hrvatski jezik, književnost i kulturu, piše Jutarnji.
Upitana trebamo li se obazirati na to, Slavica Stojan kaže: "Razmišljala sam dugo vremena o tome. Što nas briga! Imamo svoju državu. Imamo svoju vojsku, policiju, svoje granice, svoje funkcionalno gospodarstvo. Oni nas štite. Iz Ministarstva kulture i vanjskih poslova im šalju prosvjedne note. Međutim, oni se na to ne obaziru i jednostavno ne možeš na to ostati imun. Sjetila sam se nedavno jedne pojave u prirodi koja me izluđivala. Riječ je o bubama koje u strahovitim najezdama uporno godinama nastoje preplaviti i kuće i dvorišta i unutrašnje prostore. Preplave i ceste."
► Cijeli intrevju profesorice Stojan pročitajte OVDJE.
Slavica Stojan dalje dodaje: "Bube koje, kad napadnu, jako ih je teško ukloniti, bez obzira koju metodu koristili, gaženje nogama, otrovima, plinskim plamenikom. Kad se tako nešto uvuče u kuću, treba se ozbiljno boriti ili napustiti kuću! Ni govora da bi netko izašao iz svoje kuće. Treba se boriti s bubama, nikad ne dopustiti da kuću preplave, da mile po trpezi i po postelji, nego ih strpljivo i trajno iskorjenjivati. Poslije niza godina uspješne borbe i nadjačavanja njihove prepravljivačke strategije, one nestanu. Ne znam je li trajno, ali iz moje kuće su nestale i već ih dugo nema. Tako i s predatorima koji nam vrebaju s granice. Čovjek se ne smije opustiti."
Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske, nije želio komentirati stavove Slavice Stojan. Uputio nas je na Matičinu službu za odnose s javnošću. Iz Matice hrvatske potom smo dobili priopćenje u kojem stoji da u Matici "mogu komentirati samo službene stavove tijela Matice hrvatske, a ne pojedinih članova kojih u Matici hrvatskoj ima više od pet tisuća".
Gospođa Stojan u razgovoru je iznijela svoje privatne stavove. Naime, gospođa Stojan nije članica Predsjedništva Matice hrvatske, kako je netočno navedeno i preneseno na portalima. Ujedno, od svibnja ove godine nije predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku, jednog od 131 Matičina ogranka. Kao sveučilišna profesorica starije hrvatske književnosti, i kao Dubrovkinja koja je doživjela razaranje kuće u srpskoj agresiji na Dubrovnik, Slavica Stojan iznijela je svoje viđenje srpskog svojatanja dijela hrvatske kulturne, književne i jezične povijesti."
I dok u Matici šute, na društvenim mrežama šire se reakcije na intervju. Dejan Jović, redovni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i bivši savjetnik predsjednika Ive Josipovića, na Twitteru je, uz fotografiju intervjua, napisao:
"Članica Predsjedništva Matice Hrvatske, u Dubrovačkom listu, objašnjava zbog čega Hrvatskoj treba zakon o jeziku. Uspoređuje Srbe sa bubama koje se uvuku u kuću i koje treba strpljivo i uporno iskorijeniti. Doslovno tako"
A u spomenutom intervjuu Slavica Stojan, povjesničarka jezika i donedavna članica predsjedništva Matice hrvatske, dalje dodaje:
"Oni su vrsta agresivno-invazivne čeljadi koji jednostavno ne odustaju. Baš kao i ove gore bube, koje se uvuku u kuću. Baš zato moramo djelovati. Svih ovih godina pišem objavu, izjavu, podnesak. Onda sam si razmišljala zašto to radim svake godine iznova. Napisat ću jednu te istu kratku izjavu i jednostavno ću je starinski šapirografirati. Svake godine, novi broj primjeraka jer ne očekujem da će oni stati. To su ljudi iz čijih se objava i izjava, prije svega razaznaje njihov kulturološki i civilizacijski stupanj razvoja. Oni ne odustaju od našeg prostora. Kod njih je sveprisutna neutaživa žeđ za prostorom."
Potom komentira: "Tko je danas, na ovom svijetu, od civiliziranih naroda opsjednut grabljenjem prostora. Barem danas živimo neopterećeno, slobodno, možemo živjeti gdje god želimo, nakon što čovjek pošteno zaradi neki novac. Želiš biti na moru, odi na more, kupaj se, plati hotel, vikendicu, možeš cijelo ljeto provesti na moru. Ne, to njima nije dovoljno. Oni žele posjedovati, žele posjedovati tuđi prostor! Na kojem nikad nisu bili i na kojemu se ne snalaze.
Cijelo ovo pitanje jezika i književnosti je prostor. I tko to ne vidi na takav način, u zabludi je! I to treba znati, razumjeti i uporno, kao što oni uporno kao bube napadaju, mi se moramo braniti."