StoryEditor
HrvatskaSILOM DOMAĆICA

Eda Vujević: Zakoniti kaže da ubuduće neće dati glas nikome tko mu nešto osobno ne obeća, od lokalnih političara očekuje nešto pametnije i korisnije

27. travnja 2021. - 09:05
SHUTTERSTOCK

Prošloga vikenda Zakoniti je bio u predizbornoj kampanji. Istina, nit se kandidira, niti namjerava, ali ove je godine odlučio na licu mjesta provjeriti koliko su kandidati i njihovi stožeri voljni izići u susret malom čovjeku. To jest njemu, Zakonitome. Kaže on da ubuduće neće dati glas nikome tko mu nešto osobno ne obeća, a dosadašnje pokušaje lokalnih političara da ga potkupe kemijskim olovkama, lizalicama i upaljačima sa stranačkim logotipom uopće ne šljivi.

Šta ja dobivam?

Prvo, kome više treba kemijska, pogotovo kemijska olovka koja se raspadne pri prvom pokušaju potpisivanja bilo kakvog koalicijskog sporazuma? Drugo, otkako je dobio starački dijabetes, lizalice su se našle na visokom mjestu zabranjenih stvari, odmah uz bok kokainu, heroinu i čokoladnim napolitankama. Treće, niti mu upaljač treba, niti bi, da sam ja pametna ko što nisam, i meni trebao trebati jer pušenje ubija, smanjuje plodnost i potenciju. Ukratko, Zakoniti od političara očekuje nešto pametnije i korisnije. Recimo, mjesto u Saboru. No kako su na redu lokalni, a ne parlamentarni izbori, i očekivanja Zakonitoga su skromnija.

Oko mjesta u Saboru već je imao epizodu. Prije desetak godina jedan mu je prijatelj predložio da se on, Zakoniti, pridruži HSLS-u. Ono, da stavi svoje ime, bezime, ugled, titulu i karijeru u službu stranke i da s tim nedvojbenim kapitalom pojača izbornu listu. Onda je Zakoniti postavio logično pitanje – a šta ja, koji sam stranački ravnodušan prema svima, a ne samo prema njima, time dobivam? Onda ga je prijatelj blijedo pogledao. Onda mu je Zakoniti pojasnio:

- Pazi – rekao je – nisam član ni vaš ni ničiji. Koji motiv bih ja trebao imati da sad, u najboljim godinama, postanem vaš član? I ne samo to, nego da se stavim na listu kojom vi jurišate na Sabor? Šta ja dobivam?

- Pa šta bi ti htio? – upitao ga je prijatelj, evidentno nespreman na takav pristup.

- Ja bi htio tvoju garanciju da ću ući u Sabor – kazao je Zakoniti.

- A jesi pametan – beknuo je prijatelj. – Pa tko ti to može garantirati?

- Onaj tko sastavlja listu – kazao je ovaj moj. – Stavite me na broj jedan ili barenko dva i eto... Dva mjesta bi i mogli uvatiti...

- Ajde, bogati, o čemu ti govoriš? – odmahnuo je prijatelj. – Pa na broju jedan i dva nisam ni ja. Kako'š ti biti?

Grobnica je skupa

I tako je propala prilika da Zakoniti postane političar. Zato je prošlog vikenda krenuo drugim smjerom. Dat će svoj potpis potpore onoj listi koja mu nešto obeća. Izabrao je listu Ivice Puljka i listu Stranke umirovljenika. O ostalima će još razmisliti. Puljka je prvo nazvao osobno i najavio mu svoj skromni zahtjev – da se Puljak kao kandidat za gradonačelnika izvoli legitimirati glede izgradnje jednog malog, slatkog, splitskog krematorija.

- Šta će ti krematorij, bogati? – upitala sam ja.

- Kako šta će mi? – rekao je. – Vjerovala ili ne, i mi ćemo jednog dana možda umrijeti. A držim da je nepraktično i skupo kupovati grobnicu na Lovrincu kad i ja i ti možemo stati u kutiju od "Domaćice".

- Ako se spalimo, ništa od uskrsnuća, dragi moj – kazala sam ja upućeno.

- A e, baš na to računam – odgovorio je on – U dvi iljade godina navodno je samo jedan uskrsnuo. Baš ću u iduće dvije iljade godina baš ja doći na red. Dakuće!

- Dobro, šta kaže Puljak?

- Kaže da će se konzultirati sa svojim štabom – nasmijao se Zakoniti. – Čovječe, usvojio je rječnik, nema greške. Konzultirati se sa štabom.

Topalovići i Vujevići

Onda je Puljka posjetio na štandu na kojem je on, kao i mnogi drugi kandidati, nudio narodu bilježnicu za potpis potpore, osmijeh i pokoju lijepu riječ. Onda su, tako Zakoniti kaže, malo pregovarali i Puljak je, čini se, uzeo u obzir mogućnost da se založi da Split dobije krematorij. Kad su krematorij imali Topalovići, što ne bi i Vujevići, zar ne? Onda mu je Zakoniti dao potpis potpore, ali mu nije dao obećanje da će mu dati i svoj glas. "Malo napetosti nije naodmet", rekao je lukavo. Sigurno će se Ivica Puljak raščešati od napetosti oko pitanja oće li Zakoniti glasati za njega. Moš' misliti... E ali, onda je Zakoniti otišao kod Stranke umirovljenika, ali, gle čuda, pitanje krematorija tamo uopće nije ni dotaknuo.

- Ma daj – rekao je. – Pa ne bi bilo politički korektno predlagati Stranci umirovljenika tu temu. To njima i ne priliči. Ljudi bi pomislili da oni to zagovaraju iz osobnih interesa.

- Misliš kao konačno rješenje svog stambenog pitanja? – upitala sam zlobno. On je zinuo. Toliku zločestoću nije čak ni od mene očekivao.

- Njima sam pristupio na humaniji način – kazao je.

- Da?

- Predložio sam im da osnuju pomladak Stranke umirovljenika. I da ja postanem predsjednik njihove Mladeži.

- Mladeži? Stranke umirovljenika?! – blenula sam.

- Pa da – rekao je on – Svaka stranka ima svoju mladež.

- Osim Keruma! – ispravila sam ga.

- U pravu si – složio se. - Kerum je i mladež i starež i bog i batina u svojoj stranci, i otac i sin i duh sveti. No većina ima mladež. Iz mladeži se regrutiraju viđeni funkcioneri, a prirodno je da između mladeži i stareži bude pet, šest, sedam godina razlike. Je l' tako?

- Tako je.

Potencijal moje ideje

- I onda je logično, a i marketinški opravdano, da i Stranka umirovljenika ima pomladak – kazao je. – A ja sam idealan pomladak!

- I idealan predsjednik Mladeži! – složila sam se. – I? Šta su rekli?

- Mislili su da se zajebajem – tmurno je rekao. – Zamisli... Uopće nisu skužili potencijal moje ideje.

- Ja mislim da oni prirodno gaje nepovjerenje spram balavčadi od šezdeset godina! – utješila sam ga. – Nije to iz zloće...

- E pa – zaključio je. – Probat ću im još jednom objasniti svoju zamisao idućeg vikenda. Ošli ti poći sa mnom kao moralna podrška?

- Neću – rekla sam. – Ja sam premlada. Povedi punicu.

- A e – odvratio je. – Ona je materijal za kraljevsku ložu, a ne meni za pratnju. Neka nje doma! Šta je sigurno, sigurno je.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. lipanj 2021 13:32