Damir Tolj: Ludimo svi, ne može više ovako! Neka ode netko - direktor Jadrolinije, bilo tko! Ali netko mora

To s Jadrolinijom više nije normalno, niti je više ikomu izdržljivo!

Pa ne ide dalje tako, svi ćemo izludjeti, netko mora snositi odgovornost za ovaj cirkus u kojemu svi sudjelujemo, osobito od onog tragičnog ljetošnjeg dana kada je rampa s ‘Lastova’ ubila trojicu članova feribotove posade.

Zaredalo je više incidenata na moru poslije lošinjske nezabilježene nesreće, a bilo ih je i prije. Naprimjer, zabrana preuzimanja linije trajektu ‘Oliver’, praktički pred sam prvi polazak, preciznije, zabrana plovidbe. Da bi kasnije taj isti brod, sada s dozvolom, pun putnika i vozila satima plutao bez pogona nadomak Vele Luke. Srećom, ljeto bilo, bonaca.

Ma, besmisleno je više nizati sve te kukavne nevolje s padanjima rampi, raznim kvarovima, kašnjenjima i drugim jadima, aferama. Skupilo se, brate.

Svi strepe što će i kada biti sljedeće. Putnici, otočani, gosti grozničavo osluškuju na svakom putovanju širom Jadrana, baš svakog dana i noći, škripi li išta na brodu, u stroju, garaži, cvile li rampe po lukama i kakav je govor tijela članova posade u prolazu. Oči im iskapiše zureći!

I sve javljaju novinarima, portali vrište, skaču jedni na druge, ljudi, evo opet rampa! Razumljivo, i vi biste tako. Svi! 

No rampe su, gle čuda, padale i prije. Kvarile se, zezale, svašta. I još trista drugih krasota. Ali prije nisu ubijale ljude! Pa najčešće nitko nije ni obadavao te nezgode, nisu isti čas završavale na internetu i po medijima, ni u lokalnim rubrikama, kamoli usred nacionalnih vijesti. Nisu imale ni zašto.

Želim reći, kotrljalo se nekako, svakako, bilo kako. Ko u životu, provlačiš se lišo, sve do jednom. Dok nisu izginuli ljudi i sve se razmotalo.

Ali badava kad nitko nije odgovarao ni za što. Traje još, je li, čuvena ta istraga. U najboljim našim tradicijama.

Ni direktor, evo, ne uzmiče. Da povede primjerom. Našli tek nekog s niže upravne razine i hranidbenog lanca, pa ga malo smijenili. I to je sve.

Viču svi, uključili se i političari, zasjedaju saborski odbori, upinju se stručnjaci; kriv je, nije kriv, tko je kriv, tko li je pustio onaj izvještaj da je direktor kriv, veleizdajnici jedni, mrzitelji svega hrvatskog; netko puca, tko puca, da nisu u šumi, a da nisu u bunaru... I sve tako.

Psihoza obuzela i posade. A gotvo 60 brodova u floti! Evo, ljudi više ne mogu/ne žele/neće  u navigaciji promijeniti ni pregorjeli elektroprekidač, plašeći se problema. I svega što bi ih moglo snaći, dovoljno su nisko u onom lancu prehrane.

Pa traže da kvar poprave serviseri na obali. Po propisu! Zato trajekt ‘Vladimir Nazor’ s ukrcanim putnicima i vozilima pluta pred Istom, da bi se tako pun i neobavljena posla vratio u Zadar na popravak električnog sklopa koji pokreće hidrauliku, koja onda upravlja i brodskim rampama.

Lete mrke reporterske čete, gore mreže, opet, brale, neka rampa! Pa i kad nije sama ona.

Evo, završavamo: ne može, ljudi, stvarno više tako! Samo uskličnike udaramo i ludimo svi. Neka odlazi tko hoće: direktor Jadrolinije - umjesto što iz prikrajka viri mirno pijući sok - ministar, bilo tko dalje redom uzastranu, ali netko već jednom mora.

Mirno mu more. I pozdrav posade broda!

Dosta nam je padanja rampa, nek‘ padaju zvijezde.