Beskrajni dvoboji naših ‘strašnih mužjaka‘ brutalni su kao i fingirane hollywoodske bitke američkih kečera. Riječ je o pukoj obiteljskoj svađi političkih glembaya

Glumac Josip Pejaković često zna reći da njegovu Bosnu vode „tri međeda“.

Nama u Hrvatskoj je ipak nešto bolje: nas vodi trojac kasnih pubertetlija čiji je specijalitet kuće inscenacija međusobne nesnošljivosti i razmjena uvreda koje često samo oni razumiju.

Družina je stasala u istom diplomatskom inkubatoru, sjedila u istim klupama, uživala na istim (bruxelleskim) tulumima, upucavala se istim ženama, od istih bolesti su pelcovani, neki su čak i obiteljski povezani, a sad nam razmjenu osobnih packi i metaforička vitlanja svojim „mišićima“ nastoje prodati kao odsudnu političku borbu za javni interes.

Šarlatanstvo koje predsjednik države, premijer i predsjednik parlamenta uporno šire političkim prostorom neodoljivo nalikuje na fingirane „ljute“ bitke američkih keče...