Do kostiju vas potrese čovječnost naše vlasti, njihova nježna briga za slabe, ugrožene, za bolesne i potrebite, pa i, sasvim određeno, ovisne o kockanju. Vidjeli ste te prokletnike posljednjih mjeseci dok su obilazili zaključane sportske kladionice i kockarnice i frustrirano gledali ugašene ekrane televizora i automata za poker unutra. Bili su gotovo zalijepljeni za izlog, kao psi ispred mesnica. Vreli dah maglio im se na staklu. Tako je strašna bila njihova želja da upropaste i sebe i sve svoje najmilije.
U totalnom lockdownu njima je možda bilo najteže. Bolesni kockari živčano su šetali iz kupaonice u dnevnu sobu, pa iz dnevne sobe u kuhinju, pa iz kuhinje na balkon, rastrgani od čežnje da čitavu svoju mjesečnu plaću stave na gol u sudačkoj nadoknadi u utakmici...