Dubrovački politolog, prof. dr Pero Maldini komentirao je za ‘Slobodnu Dalmaciju‘ odluku predsjednika Milanovića o danu održavanja izbora i njegovu naknadnu odluku da se na tim izborima, kao nestranački kandidat, uključi u izbornu utrku na listi svoje nekadašnje stranke, SDP-a od koje je u međuvremenu napravio značajan ideološki odmak:
- Premda je riječ o datumu koji je u ustavnom roku predviđenom za raspisivanje izbora, Milanovićeva odluka o danu izbora je nepromišljena i bizarna. Ostrašćen i u želji da na svaki način naudi Plenkoviću i HDZ-u, odredio je dan u sredini tjedna, računajući da će time otežati izlazak na izbore hrvatskim biračima iz dijaspore, posebice iz Bosne i Hercegovine, tradicionalno sklonima HDZ-u te tako smanjiti potporu koju bi HDZ mogao na izborima dobiti. Nikakav problem ne bi bio da je za datum odredio nedjelju prije ili poslije, to ne bi smetalo ni vladajućima ni oporbi.
Međutim, izborom radnog dana u sredini tjedna i njegovim proglašenjem neradnim, izravno je oštetio hrvatsko gospodarstvo i državu za milijun i šesto trideset tisuća radnih dana (koliko je zaposlenih u Hrvatskoj, a koji taj dan neće raditi). Ekonomisti će točno izračunati iznos te štete, ali ona je zasigurno golema. Dakle, u toj svojoj namjeri, vođen osobnim animozitetom prema Plenkoviću i njegovoj stranci, on ne preže ni od izravne štete koju čini hrvatskim građanima. Na žalost, ovo je još jedan u nizu primjera Milanovićevih zloporaba institucije Predsjednika Republike za osobne političke obračune, u ovom slučaju i s ozbiljnom ekonomskom štetom.
Milanovićeva iznenadna najava ostavke i pridruženja SDP-u, čiji će biti kandidat za premijera, nije bila očekivana. Naime, s obzirom da je riječ o osobi nesklonoj sustavnom radu, organizaciji i diplomatičnosti, a što je minimum koji se očekuje od premijerskog kandidata, te o čovjeku koji je vodio prema svim socioekonomskim pokazateljima najneuspješniju hrvatsku vladu, nije bilo za očekivati da će nakon jednog neuspjeha te brojnih incidenata, ne samo u unutarnjoj, već i vanjskoj politici tijekom obnašanja predsjedničke dužnosti, ponovno ući u političko nadmetanje za izvršnu vlast. Prije se moglo očekivati da će ostati na sadašnjoj dužnosti koja mu omogućuje miješanje u sve političke procese, bez puno odgovornosti i potrebe za radom.
Također, Milanović je tijekom proteklih nekoliko godina pokazao ideološki i politički odmak od SDP-a, njegove nekadašnje stranke, čijoj dugotrajnoj krizi i disoluciji je umnogome pridonio još u vremenu dok ju je vodio. Njegovo priklanjanje desnici i mnoge izjave kojima im se pokušao dodvoriti, i to ne bez uspjeha, budući da ga je dio desnice počeo prihvaćati kao svojega, ovim neočekivanim povratkom SDP-u zasigurno će zbuniti i jedne i druge. Stoga je upitno je hoće li mu birači ljevice povjerovati, osobito oni što su bili razočarani njegovim otklonom udesno, pa i kritici svoje bivše stranke i njezinog prema njemu submisivnog čelnika, te da li SDP išta dobiva s njegovim povratkom.
Kod onog dijela desnice koje je možda uspio zavesti, nastat će promptno otrežnjenje, pa će shvatiti da su očito bili manipulirani. Čini se da, kao i nekada, Milanović želi iskoristiti svoju bivšu stranku za svoj vlastiti probitak i stjecanje političke moći za svoje političke obračune, što čini i sa sadašnjom predsjedničkom dužnošću, procijenivši da to može lakše kao premijer koji ima poluge vlasti, a ne može kao Predsjednik Republike, koji nema izvršnu vlasti i ima jasna ograničenja. Pitanje je, međutim, je li se precijenio i misli li da više puta na isti način može prevariti bilo SDP ili pak birače. Konačno, do sada je višestruko pokazao svoj autoritarni karakter, i kao čelnik SDP-u, na dužnosti premijera te na dužnosti Predsjednika RH. Stoga bi bilo zanimljivo proniknuti u njegove stvarne motive. Vjerujem da će ih predstojeća predizborna kampanja jasno otkriti biračima.