U nastavku suđenja Zdravku Mamiću i ostalim optuženima u aferi Dinamo II na Županijskom sudu u Osijeku, u utorak je prvi na stolicu za svjedoke sjeo Dražen Medić, predsjednik NK Zagreb još 2004. godine. I danas je na istoj funkciji u ovom posrnulom klubu, a svjedočio je o okolnostima transfera Marija Mandžukića i Ivice Vrdoljaka iz Zagreba u Dinamo 2007. godine.
- Nazvao me Zdravko Mamić i ponudio za obojicu milijun i nešto, ja sam tražio milijun i pol, a on je nakon kratkog vremena na to pristao i sve je vrlo brzo realizirano. To je bila odšteta samo za klub, a igrači su svoje uvjete sami dogovarali. S naše strane nije bilo nikakvih posrednika u tom poslu, sve smo usmeno dogovorili isključivo Zdravko i ja, a onda su naš dopredsjednik i odvjetnik s Dinamom riješili papirologiju. Tih 1,5 milijuna eura nam je uredno plaćeno – ispričao je Medić, dodavši kako ništa od tog transfernog obeštećenja nisu dijelili s igračima, već je sve pripalo NK Zagreb. Nakon što mu je predočen sporazum o transferu vidio je da je ugovorena odšteta bila 2 milijuna eura.
- Moram priznati da sam iznenađen. Zakleo bih se da je bilo 1,5 milijuna eura, ali da, to je taj sporazum. Prošlo je puno vremena... Sad vidim da sam u tom poslu prošao bolje nego što sam mislio – nasmijao se Medić, koji je na pitanje USKOK-ove tužiteljice Lare Kovačević odgovorio da u taj sporazum nije bio uključen nitko osim njega i Zdravka Mamića, pa tako ni Mario Mamić. Rekao je i da sa strane Zagreba u tom poslu nije sudjelovala nikakva strana tvrtka.
- Tko je zastupao igrače i kakvi su odnosi između njih, ja ne znam. Nije mi poznata tvrtka Rasport Management, niti znam išta o njihovoj ulozi u transferu, pa tako ni da je Dinamo toj tvrtki isplatio 300.000 eura za posredovanje u transferu – istaknuo je Medić, kojega je tužiteljica upitala i jesu li igrači imali menadžere u pregovorima s Dinamom oko svojih uvjeta.
- Ne znam, ali siguran sam da jesu – nasmijao Medić sve u sudnici, pa i optužene. Na upit Ivana Stanića, branitelja Marija Mamića, kazao je da njih kao klub iz kojeg su igrači odlazili uopće nije zanimalo imaju li oni menadžera ili tvrtku koja ih zastupa u njihovim pregovorima s novim klubom.
- Mi to ne moramo znati niti na to možemo utjecati. Moguće je i uobičajeno je da ja kao predsjednik NK Zagreb nikada ne vidim i ne znam posrednika u dogovoru igrača s Dinamom. U takvim situacijama moguće je da posrednika u poslu ima i klub u koji igrač dolazi i sam igrač – odgovorio je Medić
Medić je ispričao i kako su transferi sredinom 2000-ih godina bili "takav košmar da je teško bilo razlučiti sve."
- Bila je neka okvirna špranca, ali se onda sve uskomeša, pa se javlja najdalji koji osjeti da tu ima nekog interesa... Netko mu je kupio kopačke, netko bicikl, netko mu je posuđivao novac i onda misle da i njima nešto pripada. Bilo je i igrača sa 2-3 menadžerska ugovora. Mi smo takve situacije izbjegavali i uglavnom smo radili transfere na relaciji klub – klub. Danas je to sve drugačije, dosta je toga regulirano – rekao je Medić.