StoryEditorOCM
Crna kronikaOPASNA SITUACIJA

Ovo su najčešći ‘upadi‘ otmičara, dobro pročitajte čime se sve služe. Jednu je stvar najvažnije da dijete zapamti

Piše portal sd
22. listopada 2023. - 13:56

U Europi se godišnje prijavi nestanak 250.000 djece, što je jednako nestanku jednog djeteta svake dvije minute. Primjerice, u 2022. godini, telefonske veze 116 000 (Europski broj za nestalu djecu) u različitim zemljama Europe zaprimile su 70.855 poziva koji se dovode u vezu sa čak 6.668 slučajeva nestanaka djece.

Kurir piše i da je, prema službenim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, u toj zemlji protekle godine prijavljen nestanak od 1.523 maloljetne osobe. Pronađeno ih je 1.518, što znači da pet obitelji u Srbiji još uvijek traga za svojom nestalom djecom, stoji u evidenciji tamošnjeg Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.

Kako spriječiti otmicu, tu noćnu moru svakog roditelja? O tako bolnoj temi teško je govoriti, no činjenica je da se otmice događaju. Kao prevencija može pomoći priručnik objavljen u dalekoj nam Novosibirskoj oblasti, tiskan od strane državnih organa, koji se besplatno dijeli roditeljima. Preporuke su univerzalne i nije ih loše i pročitati, zlu ne trebalo.

image

Suspicious adult man spying on kids at playground, space for

/Shutterstock

Prvo pravilo: naučite djecu reći: "Ne".

Znati jasno reći "ne", razgovarati o svojim problemima s nekim tko zaista može pomoći - to su vještine od životne važnosti koje treba usaditi u svijest djeteta, kako bi ih primijenilo u bilo kojoj situaciji koja ugrožava njihovu sigurnost. Dijete može izbjeći nevolju ako točno zna što treba učiniti kad se nađe u potencijalno opasnoj situaciji.

Drugo pravilo: Ne razgovaraj sa nepoznatima

Кriminalci često koriste dječje povjerenje. Naučite dijete da ne smije razgovarati sa nepoznatima, te da nipošto ne pristaje na njegove ponude ili pozive (da pogleda životinju, igra svoju omiljenu igru, ide u prodavaonicu slatkiša, sladoleda, igračaka, da krene s njim kod mame, tate, bake…). Objasnite mu da se kriminalci pretvaraju da su ljubazni, nježni i suosjećajni. Razvijte kod djeteta nepovjerljivost prema neznancima oba spola, oprez je majka mudrosti.

Treće pravilo: Sjeti se što su ti mama i tata rekli

Naučite dijete kako prepoznati opasnu situaciju i kako da se iz nje izvuče. Naime, bitno je shvatiti sljedeće: pedofil ne hvata dijete za ruku i ne odvlači ga na silu na mesto gde nema ljudi. U skoro svim slučajevima dijete je namamljeno, dragovoljno odlazi s predatorom, razdragano nekom njemu primamljivom ponudom.

Nadalje, valja znati da dijete neće nikakva odjeća, niti oprema spasiti od zločina (samo će eventualno pomoći da se pronađe krivac). Ono što pomaže je da djetetu u njemu prihvatljivoj formi objasnite da postoje neki zli ljudi koji kradu djecu…

image
/Shutterstock

Nema učinkovitije mjere prevencije od informacije.
Usadimo djeci svijest o oprezu. Naši roditelji uglavnom su radili isto s nama, sjećate se?

Djetetu treba biti važno da normalna odrasla osoba nema što tražiti od djeteta. Ako "nepoznati barba ili teta" nešto traže od mališana, pozovu ga sa sobom, dijete mora znati da su ti ljudi kradljivci dječice.
Ovo su neki od dijaloga kojom predatori vabe djecu. Na žalost, u većini slučajeva to im upali.

- Djevojčice, tamo u kutiji su mačići bez mame. Hajde da ti pokažem, baš su slatki. Možeš ih pomaziti ili uzesti jednog mačića ako želiš.

Ili:

- Zdravo, djeco. Hoćete da vam pokažem sliku mog zeke? Pogledajte, to je pravi zeko! Pođite sa mnom, dat ču vam da ga malo držite u naručju.

Ili:

- Voliš li sladoled, dečko? Imam pun frižider, bili su mi nećaci u gostima pa su morali otići, nisu mogli sve pojesti a otopio bi im se u torbi pa su ga ostavili. Žao mi je da ga bacim, baš je ukusan, ne znam što ću... Hoćeš li ga dam tebi?

Ili:

- Hej, djevojčice (dečko) – nepoznat čovjek dovikuje iz automobila – kako mogu doći do te i te ulice? Vrtim se ovdje već dva sata i svi mi pokazuju prstom da je tamo. Odem tamo, a onda mi pokažu u drugom pravcu. Кao da su dogovorili da me namagarče... Curo, hajde uđi u auto i pokaži mi ulicu, molim te. Evo platit ću ti deset eura ako mi pomogneš, i vratit ću te natrag. Sjedni, ne boj se…

Evo još jednog zlokobnog dijaloga:

– Dečko, kako se zoveš? – obraća se djetetu neznanac iz automobila.

– Ja? Marko. Zašto?

– E napokon sam te našao! Lutam okolo nekoliko sati. Susjedi tvojih roditelja zamolili su me da te pod hitno nađem i odvedem u bolnicu. Tvojoj mami nije bilo dobro, u bolnici je. Uđi u auto, da te odvezem kod nje.

– Je li tata već u bolnici? – dijete može postaviti razna pitanja koja bi trebalo precizirati stvar, ali dijete to ne čini iz nepovjerenja, nego mehanički.

image
/Shutterstock

– Marko, ne znam. Ja ne poznajem tvoje roditelje. Ja sam prijatelj vaših susjeda s drugog kata, barba Petra i tete Marije. Sigurno ih poznaješ. E, oni su zvali i mene i druge ljude da pomognu. Tražimo te po cijelom kraju. Nema mnogo vremena. Uđi u auto, sve ću ti usput objasniti.

Efikasnost zadnje tehnike bazirana je na osnovnim svojstvima ljudske psihologije – u stresnoj situaciji čovjek ne procjenjuje situaciju kako treba i nije kadar razmišljati logično. K tomu, oslovljavanje imenom stvara dojam prisnosti.

Otmičari mogu smisliti puno varijanti sličnih razgovora, ali "špranca" je slična. "Mamilice" poput životinja, slatkiša ili zamka zvana "poznajem tvoje roditelje".

Treba navesti sve ove primjere svojem djetetu i nadati se da je usvojilo mjere opreza.

Ukoliko ipak dođe do otmice, kako se dijete treba ponašati?

Odmah se okrenuti i pobjeći tamo gdje ima ljudi.

Stvar je osobito delikatna i opasna ako govorimo o vrlo maloj djeci (do tri godine), koja ni u jednom trenutku ne bi zapravo smjela biti bez nadzora. U tom uzrastu kod mališana se formira bazično povjerenje u ljude, a opozicija "dobro–zlo" još uvijek ne postoji.

Djeci od tri do pet godina može se na osnovu bajke govoriti o tome kako je opasno razgovarati sa nepoznatima. Tipičan primjer je bajka Vuk i sedam kozlića.

Od pete godine djeca već mogu razgraničiti krug poznanika i obiteljskih prijatelja. Poznanici su mamine i tatine kolege s posla, susjedi. Za dijete oni moraju biti tretirani jednako kao i neznanci – sa njima se ne ide nikuda. Da bi djetetu bilo jasnije, navedite mu konkretne ljude kojima može vjerovati i sa kojima ići nekuda: to su bake, djedovi, tetke, ujaci, stričevi i ostali bliski rođaci. Bez iznimke, u pitanju je važan trening. K tomu, dijete mora uvidjeti da postoje dobri i zli ljudi. I tu mogu biti od pomoći likovi iz bajki, prenosi Kurir.rs.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. travanj 2024 14:18