Overlay
radikalne promjene

Nova era modne industrije: u obzir se uzimaju želje kupaca, održiva i etična proizvodnja te second hand, povlače se donedavno nezamislivi potezi

Piše M.M.
23. studenog 2020. - 19:15

Već od samog početka pandemije osjetio se radikalan pad kupovine dekorativne kozmetike, a odmah na drugom mjestu odjeće. U travnju je dosegnut rekord kada je prodano 79 posto manje komada nego u istom mjesecu lani. Oni koji su radili od kuće nisu imali potrebu za novom odjećom, osim pidžamama i sportskim odjevnim predmetima koji su se nastavili prodavati i proizvoditi koliko toliko uobičajeno.

Ni onima koji su išli na posao nije na prvom mjestu bila moda, a često se radi o poslovima koji ne daju dovoljne honorare da bi se ne samo htjelo, već i moglo kupovati dizajnersko. Ukratko moramo sebi priznati neugodnu istinu, ipak se ne oblačimo lijepo za sebe već za druge i da, na osobni stil utječe i novac koliko god godinama pokušali zavarati cijeli svijet da je obratno.

Sjećamo se tih mjeseci kada smo stajali u kući i govorili kako će se naši cjelokupni pogledi na život morati promijeniti i kako će nestati užasi konzumerizma i čak, u trenutcima najveće nesuvislosti, kako se zbog pandemije nazire kraj kapitalizma. Koronavirus možda će ubiti još milijune ljudi, ali ne budimo naivni, kapitalizam ima malo jači imunitet. Zapravo dogodilo se posve obrnuto.

Velike modne kuće suočene s novom situacijom i smanjenom prodajom počele su otkazivati narudžbe iz tvornica koje ih proizvode, a koje su gotovo bez iznimke 'outsourcane' tako da za njih i njihove radnike nemaju nikakvu odgovornost. Milijuni radnica u Bangladešu tako su primjerice izgubile posao koji im je do tada davao prihode iz dana u dan ili mjeseca u mjesec, u svakom slučaju nedovoljno za išta iole nalik štednji pa je ondje čak zavladala glad.

Nakon ubojstva George Floyda krenuli su rasni prosvjedi i analiza svih segmenta ljudskog života u kojima je prisutan rasizam. Uzalud Vogueu naslovnice i editorijali s poznatim aktivistima, Zari reklame s crnim modelima, svijet je prokazao njihovo licemjere i na površinu su izašle istine o dubinama sistemskog rasizma u modnoj industriji. Šikaniranje crnih zaposlenika koji gotovo nikad ne mogu dobiti promaknuće i relokacija proizvodnje u zemlje 'trećeg svijeta' koje nalikuje robovskom radu ne može izbrisati nominala podrška prosvjedima pisanjem Black Lives Matter na službenim Twitter stranicama.

Treća stavka za koju se posve opravdano optužuje modnu industriju je njen negativni utjecaj na okoliš, a koji ima veze i s prvih dvoje, kapitalističkoj gladi za zaradom i eksploatacijom radnika. Sumnjamo da bi se njen odnos spram ijednog od ovih problema promijenio da nije došlo do pobune među ljudima koji više neće kupovati kod brendova koji se ne prilagođavaju humanijoj i etičkoj proizvodnji. 

Sada se situacija već uvjetno rečeno, barem za modne kuće, popravlja i potrošnja raste. Međutim postavlja se pitanje hoće li se nakon što izađu iz svojih domova i odluče ponovno izgledati dotjerano, kupci otići u dućane nove odjeće, hoće li se okrenuti markama koje su se prilagodile održivosti ili će početi reciklirati svoju i tuđu odjeću kupnjom second hand komada?

Vogue, vodeći se Lystovim godišnjim izvješćem, donosi podatke koji idu u prilog tezi kako se u posljednjih 12 mjeseci radikalno povećao interes za rabljenom odjećom. Algoritmi koji prate korištenje pojedinih pojmova prepoznali su da su korisnici njihove stranice 'vintage fashion' upisali samo u rujnu čak 35 000 puta. I mladenke koje su planirale vjenčanje okrenulo su se vintage modi posebno nakon vjenčanja princeze Beatrice u srpnju koja je nosila haljinu Elizabete II. pa se pretraživanje rabljenih vjenčanica povećalo za oko 300 posto.

Dizajneri su potaknuti novim trendovima počeli kreirati komade od tkanina koje su im ostale od prošlih kolekcija ili prenamjenjivati odjeću koja im se prethodno nije prodala. Kolekcija brenda Coacha za proljeće 2021. nastala je od komada iz prošlih sezona, a za proizvodnju torbica koristili su recikliranu plastiku i arhiviranih torbica iz 70-ih. Levis' je predstavio svoj novi secondhand web shop prepoznajući veliku potražnju za svojim takvim komadima.

Gucci je otprilike u isto vrijeme pokrenuo veliku suradnju s The RealRealom, što prije nije bilo zamislivo za velike modne kuće. By Far, mladi brend modnih dodataka surađivao je s Vestiaire Collectivom na kapsuli torbica izrađenih od oštećenih proizvoda i ostataka kože, koji sadrže cvjetne motive koje nećete naći u njihovoj glavnoj liniji. Također su uveli mogućnost popravaka oštećenja kako bi kupci mogli dulje nositi njihove proizvode.

Miu Miu svoju ovogodišnju blagdansku kolekciju temelji na komadima nastalih od 30-ih do 70-ih, a kojima je dano novo ruho. Veliki web shop Farfetch koji prodaje dizajnersku odjeću sada je pokrenuo platformu Second Life za prodaju rabljenih torbica u Velikoj Britaniji gdje je interes bio tako velik da se sada šire na američko tržište. Njihov potez odgovor je na zahtjeve kupaca posebno one mlađe kojima se pokušavaju sve više okrenuti. Velikim dijelom kupci preko ove platforme nisu došli s njihovog originalnog webshopa već su neki posve novi ljudi.

Prodavačima se ovo dvostruko isplati jer su primijetili da oni koji prodaju svoje stare torbice često odmah kupuju nove i to spremnije uz saznanje da one za 5 do 10 godina neće biti bezvrijedne, baš obratno, Birkin torba iz limitirane kolekcije s godinama primjerice samo dobiva na cijeni. Istovremeno to znači podizanje svijesti o vrijednosti odjevnih predmeta koje posjedujemo, počinjemo ih promatrati kao nešto što se da unovčiti ili reciklirati, a ne kao potrošnu robu koju smo prije bili puno spremniji baciti u smeće čak i ako je u dobrom stanju. Svakako se to prvenstveno odnosi na odjeću napravljenu od boljih materijala, koja je time i trajnija i vjerojatnije će imati nekakvu vrijednost, ako ne i veću u budućnosti. 

Prije ere internetske kupovine teško je bilo nekome iz Hrvatske doći do vintage dizajnerskih komada kojih je u prošlosti bilo kod nas manje, kao što je uostalom i danas. Mala smo zemlja s niskim standardom pa je za očekivati da je koncentracija dobre ponude u Parizu ili New Yorku zbog čega smo definitivno radosni što nam ovakvi online shopovi omogućuju jednak pristup kao ljudima u velikim svjetskim metropolama.

Iskreno rado ćemo zaobići kupnju nove torbice po cijeni od više tisuća eura koju je proizvela djevojka u Bangladešu zarađujući nekoliko dolara po danu da bi onda netko u Italiji ili Francuskoj ubacio na nju kopču ili spojio lanac kako bi legitimirao natpis 'made in Italy/France'. Uz to se smanjuje ne samo etički upitna već svaka proizvodnja, a esencijalno je da razmišljanje o tome uvrstimo u svoje modne odabire želimo li i za 10 godina i dalje uživati u našoj planeti.

25. studeni 2024 18:54