Overlay
Razotkrivanje

Preljubnici otkrili motive, detalje i posljedice svojih afera, a mi smo dobili stručni komentar: ‘Onaj tko vara treba biti svjestan jedne stvari...‘

Piše Tea Sumić Miletić
Foto Shutterstock
3. srpnja 2021. - 17:45

"Zašto bih vani jeo burger kad me kod kuće čeka steak?" rekao je jednom prilikom Paul Newman, upitan jesu li istinite glasine da vara suprugu. Objašnjenje mu je uistinu sjajno, no vrijeme je pokazalo da nije imao baš ništa protiv povremenog čašćenja fast foodom. Kao, nažalost, ni brojni drugi. I druge. Unatoč tome što varanje partnera nije baš nikakva novost, nedvojbeno je riječ o temi koja je još uvijek tabu. Potvrdila nam je to i splitska psihologinja i psihoterapeutkinja Tina Panžić (ex Brzić).

- Fenomen prijevare vrlo je teško istraživati jer većina aktera ne želi javno priznati svoje ponašanje. Međutim, prisutnost varanja u partnerskim/bračnim odnosima je učestalija nego što pretpostavljamo. Tijekom profesionalnog rada, no i u privatnim konverzacijama, primijetila sam da većina ljudi na mogućnost prijevare u partnerskoj vezi reagira vrlo burno, s intencijom radikalnih posljedica. Voljela bih naglasiti da je lako donositi isključive sudove bez promišljanja o samim uzrocima koji dovode do prijevare te svjesnosti o vrijednosti koju za nas ima partnerska veza. Iz navedenih razloga, nužno je razmisliti o uzrocima takvog ponašanja, kako bismo ga pokušali prevenirati te kako bismo se pripremili kako reagirati ako se nađemo u takvoj situaciji - smatra naša sugovornica.

Zašto se osobe u vezi uopće upuštaju u avanture? Pitanje koje izjeda prevarene partnere i zabavlja tračere zaintrigiralo je i znanstvenike pa su uspjeli pronaći petstotinjak dobrovoljaca koji će u ime znanosti progovoriti o pitanju koje inače najčešće ostaje bez jasnog odgovora. Rezultati istraživanja objavljeni su u novom broju stručnog časopisa Journal of Sex & Marital Therapy i daju nam uvid u ovu intrigantnu temu.

Studija pod nazivom "What Do People Do, Say, and Feel When They Have Affairs? Associations between Extradyadic Infidelity Motives with Behavioral, Emotional, and Sexual Outcomes" (u slobodnom prijevodu: Što ljudi rade, govore i osjećaju kad imaju afere? Poveznice između motiva varanja partnera i bihevioralnih, emocionalnih i seksualnih ishoda) uzela je u obzir od ranije poznatu neuniformiranost motiva i obrazaca vezanih uz upuštanje u "veze izvan veze" te potvrdila da su daleko složeniji nego što bismo mogli zaključiti na osnovi prevladavajućih stereotipa.

Istraživanje je provedeno na 495 dobrovoljaca (njih se 87,9 posto identificiralo kao heteroseksualno) koji su priznali da su varali partnere, a analiza odgovora na prvo pitanje ("Zašto ste to učinili?") otkrila je osam ključnih razloga: bijes, samopoštovanje, nedostatak ljubavi, niska predanost, potreba za raznolikošću, zanemarivanje, seksualna želja i situacija/okolnost. Pokazalo se da su spomenuti motivi imali utjecaja na niz faktora - koliko su afere trajale, jesu li preljubnici uživali u seksu s osobom s kojom su varali partnera, na stupanj njihova emocionalnog angažmana s osobom s kojom su se upustili u aferu i na to je li njihova primarna veza zbog tog "šaranja" završila. Ispostavilo se i da većina preljuba uključuje seks, ali da se rijetko kad radi samo o seksu: većina sudionika priznala je da je osjećala neki oblik emocionalne vezanosti uz novog partnera, ali to je bilo znatno češće kod onih koji su kao motiv za nevjeru naveli zanemarivanje ili nedostatak ljubavi u primarnoj vezi.

Upravo je nedostatak ljubavi u primarnoj vezi jedno od čestih objašnjenja za nevjeru, međutim iza tog koncepta krije se nešto malo dublje. Kako dr. Greg Baer objašnjava u knjizi "Prava ljubav", tipični scenarij koji vodi do nevjere je stupanje u vezu dvoje ljudi od kojih ili jedno ili oboje već u startu nemaju dostatnu količinu "prave ljubavi" u svojim životima.

image
Shutterstock

U sretnoj fazi veze od partnera dobivaju ono što Bauer naziva "imitacijom ljubavi", zbog koje se napokon osjećaju ispunjeno i sretno, međutim, kako se s vremenom učinci te "imitacije ljubavi" istroše, partneri se ponovno počinju osjećati usamljeno, neispunjeno i izdano. Budući da su se nekoć međusobno usrećivali, a sada sreće više nema, zaključuju da je partner taj koji ne održava svoj dio dogovora pa od njega zahtijevaju više "imitacije ljubavi", a kad im to ne uspije, neki svoju potrebu za sigurnošću, užitkom i moći krenu tražitin izvan primarne veze.

Što se događa kad se upuste u aferu, otkriva ostatak gore spomenute studije. Prema dobivenim odgovorima, otprilike dvije trećine sudionika (62,8 posto) novom je partneru izrazilo naklonost, a otprilike ih je isti udio (61,2 posto) sudjelovao u seksualno eksplicitnom dijalogu s novim partnerom. Otprilike četiri od 10 (37,6 posto) ispitanika imalo je intimne razgovore s osobom s kojom su se upustili u nevjeru, dok je svaki deseti (11,1 posto) izrekao: "Volim te." Očekivano, oni koji su naveli da osjećaju manju povezanost sa svojim primarnim partnerom doživjeli su veću emocionalnu bliskost u aferi, možda zbog toga što su u toj vezi našli način za zadovoljavanje te potrebe.

Slično tome, kada je nevjera bila povezana s nedostatkom ljubavi, ispitanici su ocijenili novo iskustvo intelektualno i emocionalno zadovoljavajućim. Zadovoljstvo sudionika seksom razlikovalo se ovisno o motivu upuštanja u "vezu izvan veze": oni koji su priznali da se u aferi osjećaju više seksualno ispunjenima ujedno su kao razlog svoje nevjere naveli želju, nedostatak ljubavi ili potrebu za raznolikošću. Oni koji su kao primarni uzrok naveli situaciju, bili su daleko manje zadovoljni. Što se tiče seksualnih aktivnosti, većina je bila ograničena na ljubljenje (86,7 posto) i maženje (72,9 posto), dok je samo polovica ispitanika imala klasični seksualni odnos. Razlog nevjere također je uvelike utjecao na trajanje afere. Oni koji su varali zbog ljutnje (poput želje da se "osveti"), nedostatka ljubavi ili potrebe za raznolikošću imali su dulje afere, dok su oni motivirani situacijom (poput onih koji su bili "pijani" ili "opčinjeni") svoje afere završavali u kraćem roku. Zanimljiv je i podatak da su žene u prosjeku imale dulje afere od muškaraca.



Jedna od kontroverzi vezanih uz afere svakako je treba li priznati nevjeru. Što se tiče sudionika ovog istraživanja, samo ih je trećina priznala varanje svom primarnom partneru, pri čemu su žene u većini. Oni koji su varali iz bijesa ili zanemarivanja bili su skloniji priznati aferu, što sugerira da je njihovo priznanje bilo oblik odmazde, no zanimljivo je da je među sudionicima ispitivanja koji su priznali nevjeru primarnim partnerima veći postotak onih koji su uspostavili predanu vezu s novim partnerom. 

Vrlo je interesantno da ponašanje nevjernog partnera može biti indikator motiva zbog kojeg se upustio u aferu: oni koji su varali zbog nedostatka ljubavi bili su skloniji s novim se partnerom nalaziti u javnosti, kao što su oni koji su bili u potrazi za "nečim novim" ili su željeli povećati samopouzdanje bili skloniji u javnosti iskazivati naklonost osobi s kojom varaju primarnog partnera. S druge strane, situacijski varalice bili su manje skloni varanju "na otvorenom".

Posljednja pitanja unutar ovog ispitivanja bila su vezana uz sudbinu primarne veze. Prema dobivenim odgovorima, moglo bi se zaključiti da je ona manje ovisila o samom činu, a više o onome što ga je motiviralo. Varanje je češće dovelo do prekida primarne veze kad bi proizišlo iz bijesa, nedostatka ljubavi, niske predanosti ili zanemarivanja, dok je za primarnu vezu bilo manje pogubno kad je nevjera bila situacijska. Pomalo iznenađujuće, ali samo je svaka peta (20,4 posto) veza završila zbog afere. Isti broj parova (21,8 posto) ostao je zajedno usprkos tome što se doznalo za aferu, dok je nešto više (28,3 posto) ostalo zajedno, a da partner nije otkrio njihovu nevjeru. Ispitivanje je porušilo dosta stereotipa, ali jedan je ipak potvrdilo: afera je tek u jednom od deset slučajeva prerasla u stvarnu vezu.

image
Shutterstock

Psihologinja Panžić smatra kako je činjenica da se "tek" 1 od 5 partnerskih veza prekida zbog prijevare optimistična.

-  Naglasila bih da je nužna svijet o partnerskom odnosu koji nije statični fenomen već dinamični odnos u koji je potrebno svakodnevno ulagati i graditi. Partneri često zbog poslovnih obaveza, roditeljskih dužnosti i dinamike svakodnevice zaborave njegovati partnerske odnose. Životno smo najduže u donosu sa samim sobom, a odmah iza toga slijedi partnerski odnos, jer aktivni roditeljski odnos traje dok dijete ne postane sposobno za samostalan život. Iz navedenog je evidentno da bismo partnerske odnose itekako trebali staviti na liste prioriteta - poručuje nam stručnjakinja, a mi je pitamo kako postupiti kada se afera ipak dogodi.

- Kada do toga dođe, onaj koji vara treba biti svjestan kako se ljubavnički odnos ne može uspoređivati s partnerskim. Naime, ljubavnički odnos je simulacija partnerske veze, no isključivo u pozitivnim, ugodnim aspektima bez obaveza i prilagođavanja koje zahtijeva zajednički život. Nadalje, takav intenzitet ugode u ljubavničkom odnosu nerealno stvara negativniju percepciju primarnog partnerskog odnosa. Što se tiče partnera koji je prevaren/varan, nužna je svjesnost o osobnoj odgovornosti koja je dovela do neadekvatnih partnerskih odnosa i propusta u njima. O načinima kako se nositi s prijevarom potrebno je ipak govoriti s malo više pažnje negoli se samo dotaknuti toga pa ćemo to ostaviti za posebnu priču, no na kraju bih željela dati jedan kratki savjet, koji dajem i svojim klijentima. Preporučujem razgovarati o mogućnostima prijevare i načinima nošenja s njom već na početku sklapanja partnerskog odnosa, kada smo svjesni vrijednosti te partnerske veze te svakako s mjesta ljubavi i poštovanja, „hladne“ glave, kako bismo mogli sagledati širu perspektivu - poručila je psihologinja i psihoterapeutkinja Tina Panžić.

Pratite Stil i na Instagramu!

01. prosinac 2021 03:47