Baš nekako u ovo doba godine, kad se priroda budi i ponovno nas očarava svojom raskoši vraća nam se interes za samoniklo jestivo bilje. A takvog smo nakon duge zime na povrću iz samoposluge itekako željni. Javlja nam se nostalgija prema mišanci, šparogama, divljem luku, koromaču, a mnogi od nas se nimalo ne opiru niti kukaju za izgubljenim okusima – umjesto toga, kreću u potragu za divljim zeljem i potom, siti i zadovoljni, izmjenjuju iskustva na društvenim mrežama, često u specijaliziranim grupama. Jedna od takvih je Zdrava Trava, s čijom smo osnivačicom Nedom Bopsić popričali nakon što smo se oduševili zanimljivim i informativnim objavama na njezinoj Facebook grupi.
Javila nam se iz Vinjerca, malog mjesta na poluotočiću u jugoistočnom dijelu Velebitskog kanala, izloženog jakim burama i posolici, bez ijednog izvora slatke vode (te još uvijek bez vodovoda). U takvim uvjetima samo najotpornije biljke uspijevaju preživjeti pa je u Vinjercu vrt s obiljem povrća tek nešto o čemu se mašta. No baš zato postoji stoljetna tradicija korištenja samoniklog jestivog bilja, što čini pokretačicu ove grupe itekako kompetentnom. Kako nam je ispričala, Zdrava Trava je isključivo zbirka kulinarskih recepata i opisa samoniklog jestivog bilja, namijenjena i radoznalim početnicima – beračima samoniklog jestivog bilja, i iskusnijim gurmanskim specijalcima, a nastala je iz potrebe da se izdvoji tema isključivo jestivog aspekta samoniklog bilja iz sestrinske megagrupe Samoniklo jestivo bilje koja pokriva daleko šire područje.
– U zbirku su uključene lako prepoznatljive jestive biljke koje nemaju škodljive ili otrovne dvojnike, a rastu svuda oko nas, po dvorištima, livadama, uz obalu mora, potoka, po šumama, kamenjaru, zapuštenim predjelima, poneke i kao dosadan korov koji izbezumljuje uredne vrtlare, ali zato raduje poklonike zdrave i ukusne hrane. Grupa broji oko 11.000 simpatizera i pratitelja. Velika većina tih simpatičnih ljudi su ljubitelji boravka u prirodi, planinari rekreativci, lutalice i šetači kojima nije ispod časti ponijeti koju vreću za smeće viška pa pokupiti za drugima ružne tragove nebrige za naš zajednički okoliš. Većina ovdje opisanih biljaka potječe iz šire okolice moje kuhinje – sjeverna granica srednjeg Jadrana i Velebit. Svi objavljeni recepti su prošli provjeru više degustatora, također iz okolice moje kuhinje – susjedi, gosti, prijatelji i obitelj – govori nam Neda koja je upravo u pregovorima oko tiskanja knjige o samoniklom bilju.
– Kao u poznatoj bajci "Stoliću, prostri se!" hrana nam se prostire gdje god se okrenemo, kad god je poželimo – besplatna, ukusna, nezagađena kojekakvim zaštitnim sredstvima, nutritivno bogatija od bilo koje koju može ponuditi i najbogatija tržnica. Recepti u ovoj zbirci su tek ideje. Ne treba se strogo pridržavati ni količina ni sastojaka. Mnoge od navedenih biljaka se mogu prirediti po istom receptu.
Dakle, prvo na izlet ili samo šetnju nezagađenom okolicom, prikupiti dovoljno divljeg povrća ili voća za jedan obrok, pa onda odlučiti kako to pripremiti. U ovu zbirku sam uključila samo one jestive biljke čiji opstanak nije ugrožen i kojih ima u izobilju. Pazila sam da izaberem divlje jestive biljke koje se ne mogu zabunom zamijeniti nekim škodljivim. Ipak, pri branju jestivih samoniklih biljaka ne treba pretjerivati u količinama. Također, treba brati samo jestivi dio, a ne uništavati cijelu biljku. Za koji dan, kada se biljka oporavi, možemo opet navratiti – biti će sigurno svježija i ukusnija nego da je danima ležala u hladnjaku.
Skoro sve samonikle jestive biljke spadaju i u kategoriju ljekovitih biljaka, primjećuje Neda, no, dodaje, upotreba ovih biljaka u kuhinji ne služi liječenju bolesti.
– Često ponavljana tvrdnja da je hrana lijek, sasvim je sigurno ispravna kod dijetalne prehrane propisane za pojedine bolesti, no proširiti tu ideju na svakodnevnu ishranu zdravih ljudi je jednostavno besmislica. Samonikle jestive biljke su funkcionalna, najzdravija moguća, nutritivno bogata i nezagađena biljna hrana, "divlje" povrće i voće, koje podržava zdravlje – upozorava voditeljica popularne grupe.
Mnoge biljke, skreće nam pažnju Neda i na to, variraju izgledom zavisno od staništa pa bi za prvo upoznavanje i determinaciju bilo korisno imati kraj sebe nekog lokalnog prijateljski raspoloženog znalca.
– Narodni nazivi mogu dovesti u zabludu jer se često razlikuju od jednog do drugog lokaliteta, a ponekad se isti naziv koristi za više različitih biljaka, primjerice žutenica i kostriš. Za dobro pojesti, ne treba znati latinski – no mudro bi bilo ipak provjeriti i latinsko ime biljke. Mnogi naši berači mišance duž obale ne znaju kako se koja biljka naziva stručno, ali će nepogrešivo sastaviti obrok od onoga što nađu u okolici.
– Uz obalu je tradicija sastavljanja obiteljskog jelovnika prema stađunu pojedinih samoniklih biljaka posve normalna i uobičajena. Vjerojatno je proistekla iz bijede, nestašice vode i plodnog tla za vrtove, no još je uvijek živa u ruralnim sredinama, a mnogi stanovnici gradova s nostalgijom se sjećaju mišance, divljih šparoga s jajima utvrdo, salate od krumpira s "pravom" rigom, maneštruna s mladim koromačem ili ukiseljenog matara... Sve su to po tradiciji vrlo jednostavna jela.
– Svakodnevna dalmatinska kuhinja je zapravo siromašna načinima pripreme. Malo se koriste začini, mada smo daleko najbogatiji kraj upravo samoniklim začinskim i čajnim biljkama. Jednostavnost dalmatinske kuhinje najbolje ilustrira odgovor šjore Jeke iz Ravnih kotara na upit može li se ta mišanca jesti i sirova. Kaže Jeka – Ako imaš zube, grizi! Ja sam malo zakomplicirala svoje recepte. Samo malo. Nije sve samo na lešo, ali i najveći kulinarski laici koji jedva da znaju gdje im stoje kuhače u kuhinji, mogu uz pomoć pruženih ideja oduševiti originalnim okusima jela od samoniklog jestivog bilja i stroge, iskusne kritičare, na primjer svekrvu ili punicu.
Po struci sam inače medicinska sestra sa stažom od gotovo 40 godina, a jela pripremam svakodnevno od svoje osamnaeste. Dovoljno za naučiti osnove pripremanja hrane, naročito ako vas to žarko zanima. Ne znam koliko je sretnih umirovljenika kod nas, no ja sam jedna od njih. Konačno imam vremena posvetiti se svom hobiju koji me zanima od djetinjstva – biljkama i ukusnoj hrani. A knjiga? Hoće, nadam se uskoro – zaključila je Neda naš razgovor i izdvojila za naše čitatelje par recepata sa ZdraveTrave koji su možda malo originalniji od onih tradicionalnih.
Mali zeleni s jajima
Sastojci za tri porcije:
3 pune šake listova sljeza bez peteljki
pola čašice jogurta
1 + 6 jaja
1 čaša oštrog brašna
50 grama maslaca
sol, papar, ulje
Priprema:
Lišće treba prvo kratko blanširati, dobro ocijediti i još dodatno ocijediti tekućinu rukama. Lišće, jaje, jogurt, i brašno izmiksati u blenderu ( tako je najlakše, no nije teško ni nožem vrlo sitno narezati lišće i sve pomiješati). Masa treba biti vrlo mekana, poput guste kreme. Ostavimo tijesto stajati u hladnjaku da se "odmara" i da brašno nabubri dok zavrije veća količina posoljene vode u koju stavimo i malo ulja.
U ključalu vodu svaki put ponovo umočimo žlicu pa zagrabimo malo zelenog tijesta i stavljamo u lonac. Žličnjaci su gotovi čim isplivaju. Vadimo ih šupljačom. U velikoj tavi treba prokuhati maslac dok ne počne mijenjati boju i orašasto mirisati – tako se pravi maslo. Istresemo kuhane žličnjake na maslo, promiješamo, pa ih prelijemo sa šest razmućenih jaja i miješamo dok se jaja ne zgrušaju. Uz zelenu salatu, ovo može biti fini ručak ili večera.
Morska pašteta
Sastojci:
šaka listića matara
100 grama svježeg kravljeg sira
60 grama mekanog maslaca
5 očišćenih slanih srdela
1 žlica limunova soka (ne treba ako koristite ukiseljeni matar)
Priprema:
Štapni mikser u junačku desnicu i sve pretvoriti u kremu. Veće količine se mogu i tjedan dana održati u malim staklenkama, u hladnjaku. Nije rano pripremiti danas za jedno od predjela svečanog stola, ili kao namaz na krekere uz čašu vina i ćakulu…
Punjena jaja
Sastojci:
9 oljuštenih tvrdo kuhanih jaja
crno vino
ribani hren
majoneza
sok limuna
cvjetovi dragoljuba
rukola
maslac od medvjeđeg luka
malo mrkve
sol
Priprema:
Prerezati poprijeko 3 jaja, tj. po visini i nejednako, a bazu im odrezati ravno da mogu uspravno stajati. To će biti pilići. Izvaditi žumanjke i kremasto ih izmiješati s hrenom i majonezom, te malo limuna. Napuniti jaja, vratiti odrezanu kapicu, izrezati od mrkve noge i kljunove pa utaknuti zajedno s očima od zrna papra ili kleke. Sljedećih 6 jaja držati što duže (može i preko noći) potopljene u crnom vinu. Dobit će lijepu tamnu bordo boju, skoro ljubičastu – samo izvana. Sada dva po dva jaja prepoloviti uzduž, odvojiti žumanjke i miješati ih s biljem i začinima, pa vratiti u šupljinu bjelanjka.
Postupak s cvjetovima dragoljuba je identičan onom s hrenom, jedino treba dodati malo više soli. Rukolu sitno narezati pa je zajedno sa žumanjcima, maslacem, soli i limunom kremasto usitniti i puniti polovine sljedeća dva jaja. Najzad, upotrijebite omekšali maslac sa srijemušem što ste ga napravili prije kojih mjesec dana i stoji vam u ledenici. A ako imate vremena i volje, skoknite ubrati svježi medvjeđi luk i ugradite ga u maslac. Dodajte sol i limunov sok, pa napunite preostale polovine ljubičastih bjelanjaka.