Odavno kola podatak da je Nassfeld za Hrvate u top 3 skijališta, obzirom na broj noćenja, ali i dnevnih posjeta koje tamo ostvaruju. Razlog ne treba tražiti samo u blizini, odnosno dva i nešto sata pristojne vožnje od naše zapadne granice, već i mnogim drugim stvarima. Svakako, najbolje obiteljsko skijalište u cijeloj Koruškoj. Vjerujte na riječ, jer smo kroz godine dosta toga izguštali.
Prvo što moram reći, bolje reći priznati, jest to da sam Nassfeld godinama zaobilazio i odgađao za neka druga vremena. Bilo je puno predrasuda u mojoj glavi, baš kao i u slučaju Kronplatza. Te gužva, te puno naših, te..., da bi mu se konačno vratio u novom hrvatskom skijaškom tjednu, onom što je kalendarski pao sredinom veljače. I ponovno sam se zaljubio!
Nassfeld ni ovoga puta nije omanuo prije svega snijegom, a onda ni suncem. Ipak, glavni adut bile su i ostale staze, duge ravno 110 kilometara i, ništa manje važno, međusobno uvezane, tako da nema dosadnih presjedanja, ski buseva i slično.
Iako su iza podneva temperature znale otići u debeli plus, to se na gornjim dijelovima skijališta nije niti najmanje osjetilo. Rekli bi otprilike, peglanje na razini talijanskih majstora iz Dolomita, a puno bolje od Švicaraca, Francuza, Slovenaca, Bosanaca...
Vertikalni transport izdržavao je najveću navalu skijaša neviđenu očima ovog autora posljednjih godina. Ljudi su se, nakon lanjskog posta zbog korone i pandemije, naprosto zaželjeli skijanja. A i Austrijanci kao Austrijanci, ostali su najdosljedniji u mjerama, pa nekima to možda nije dobro sjelo. Ali sve se zaboravi već s prvim zavojima.
U skijaškom smislu, za svakoga ima ponešto, bilo da je riječ o djeci i starijim početnicima, pa preko dobrih i nešto boljih rekreativaca, pa do onih top. Nassfeld je raj i za freeridere. Slučajno ili ne, na stazama je bio zamjetan dosta manji broj bordera, ali oni ionako živciraju nas klasične daskaše.
A cijene? E, one iz godine u godinu zamjetno idu gore. Možda ne toliko ski passa, jer ovdje ćete jako dobro poći u onom najvažnijem kriteriju prijeđenog kilometra na skijama, odnosno kada podijelite spomenutih 110 kilometara spustova s cijenom dnevne karte za odrasle od 50 i nešto eura (djeca upola jeftinije), ali svega ostalog da. Nassfeld tu nije iznimka.
Što se pak smještaja tiče, logično je da je najskuplje u Tropolachu i uz samo kabinsku žičaru Millenium express, glavnu spojnicu skijališta, kao i na višim razinama, u Sonnenalpu i Sonnleitenu. Ako ne žudite da čim iskoračite iz apartmana ili hotela stanate na skije, ali i tražite malo više života kada se ugase žice, onda se možda isplate i mjesta od Hermagora pa sve do Koetschacha. I najizbirljivi će doći na svoje.
Sve u svemu, Nassfeld ne može podbaciti. Tiče se to i ožujka, mjeseca uvjerljivo najljepšeg skijanja.
Pratite Stil i na Instagramu!