U sezoni češćeg boravka kod kuće trebali bismo poduzeti što možemo za povećanje kvalitete zraka, a uz redovito zračenje i čišćenje, kao i uredno održavanje klimatizacijskih uređaja, jedno od rješenja za podizanje kvalitete zraka u zatvorenim prostorijama su pročistači i ovlaživači.
Pročišćivači zraka dolaze u svim oblicima i veličinama te djeluju na bitno različite načine. Većina ima mehanički filtar, općenito vrlo učinkovit u uklanjanju onečišćujućih tvari. Pročišćivač s HEPA (visoko učinkovitim zrakom za čestice) dizajniran je za uklanjanje najmanje 99,97 posto prašine, peludi, plijesni i bakterija, plus svih čestice većih od 0,3 mikrona.
Neke druge vrste pročistača djeluju po drugom principu pa, na primjer, generiraju ionsko polje koje emitira negativno nabijene ione koji privlače pozitivno nabijene ione u česticama raspršenim u zraku te ih na taj način eliminira. Sistem je učinkovit, no problem je što mnogi od takvih uređaja stvaraju ozon koji kod osjetljivijih može izazvati zdravstvene probleme. Postoje pročistači koji su ujedno i ovlaživači, a opet postoje i uređaji koji djeluju samo na principu ovlaživanja zraka. Neki modeli uključuju i difuzore eteričnih ulja, a neki i led svjetlo.
Bez obzira koju se vrstu tehnologije odlučite, pripazite za koliki je prostor pročistač odnosno ovlaživač zraka predviđen. Ako ćete ga držati u spavaćoj sobi svakako obratite pažnju i na razinu buke koju stvara, a u svakom slučaju obratite pažnju na energetski razred uređaja te na materijal od kojeg je izrađen - poželjno je, recimo, da su plastični djelovi od plastike bez BPA-a. Nije na odmet provjeriti za koliko je sati rada bez nadopunjavanja predviđen uređaj te koliko mu postavki ima timer.
Što se tiče ovlaživača, možete birati između tradicinalnih, parnih, ultrazvučnih i kompleksnih. Tradicionalni vlaže zrak uz pomoć pare koju ispuhuju u prostor, princip je jednostavan, no zamjera im se što nisu bešumni. Parni zagrijavaju vodu do temperature oko šezdesetak stupnjeva Celzija pa nisu baš pogodni za domove s malom djecom i ljubimcima, a uz to su i pomalo bučni. Ultrazvučni rade na principu frekvencija koje raspršuju vodu u sićušne kapljice, čime se izbjegava zagrijavanje vode i mogućnostopeklina kod nestručnog rukovanja. Višenamjenski ujedno ioniziraju zrak, tihi su, no cijene su im nešto više.
Kvalitetu zraka možete popraviti i difuzorima za eterična ulja ili nebulizatorima, kojih također postoji više vrsta. Difuzorima se u spremnik ulije nekoliko mililitara eteričnog ulja nakon čega se uređaj uključi, a kad se prostorija ispuni mirisom do željene mjere - za što je obično potrebno 0,5-1 mililitara eteričnog ulja - difuzer se isključi. Uzmite u obzir i da klasični difuzeri zahtijevaju i redovitije održavanje i čišćenje, minimalno jednom tjedno, a u njima se eterična ulja znaju zgusnuti u njihovim cjevčicama, pogotovo citrusna, što je ponekad prava muka za očistiti. Osim toga, nešto su glasniji od ultrazvučnih.
Kod ultrazvučnih difuzera eterična ulja se miješaju s vodom i dodaje ih se u prosjeku dvadesetak kapi, ovisno o uputi proizvođača. Oni mogu raditi satima, no postižu manju koncentraciju eteričnih ulja u zraku od klasičnog tipa što je zgodno jer se bez brige mogu ostaviti da rade čak i cijelu noć.
Birate li eterično ulje za dezinfekciju zraka, potražite neko s antimikrobnim djelovanjem poput eukaliptusa, niauli cineola, mirte cineol, čajevca, sibirske jele, tamjanovca i čempresa. Možete im dodati citrusna ulja kako bi miris bio ugodniji, a atmosfera poticajnija.
Premda se ulje origana često proglašava snažnim borcem protiv virusa i bakterija, nije ga preporučljivo stavljati u difuzore jer može djelovati nadražujuće.
Želite li podignuti raspoloženje u prostoriji, a ublažiti jesenski blues, posegnite za bergamotom, mandarinom, nerolijem, lavandom i ylang-ylangom.
Probleme sa spavanjem trebali bi pomoći ublažiti lavanda i mandarina, pa su dobar izbor za difuzore i ovlaživače u spavaćim sobama.