Čak i prije pandemije znali smo se uhvatiti kako maštamo o novim šalicama, tanjurima ili nekoj ručno rađenoj vazi prije nego o cipelama ili novoj torbi. Stvari za kućanstvo postale su novi odraz osobnoga stila, velikim dijelom i zato što je Instagram otvorio prozor svima u naš privatni prostor i dopustio nam da proširimo tu domenu s odjeće na lijepo uređen kutak u dnevnome boravku ili kuhinju. Uz to je hrana više nego ikada prije postala dio kulture življenja pa su nas preplavile dekorirane fotografije raznih jela na lijepom posuđu sa svih strana.
Ono što savršeno povezuje to dvoje je keramika, koja se prometnula kao kraljica u uređenju interijera, a vrlo brzo nakon toga i kao idealan hobi. Prostori ispunjeni prazninom postali su turobni sad kad smo u njima počeli provoditi toliko vremena, naše oči traže nešto da ih zainteresira i ukrade im pažnju, a čini se da je kolekcionarsko obožavanje predmeta od keramike postalo odgovor na tu žeđ. U kuhinjama se skidaju viseći ormarići i na njihovo mjesto dolaze police na kojima šalice prestaju biti samo predmet iz kojeg pijemo čaj i postaju ukrasi. Tanjure koje smo naslijedili i koji su godinama kupili prašinu sada vadimo i čak vješamo po zidovima (zaista, u taj nam se trend vratio), a uz njih nam svakako trebaju i moderni primjerci kako bismo osuvremenili svoju kolekciju.
U svjetlu održivosti koju se trudimo podržavati, pronašli smo keramičare iz Hrvatske čiji radovi su nam se svidjeli, a ovdje vam donosimo i nešto više o njima vodeći se izjavom jednog od naših najboljih arhitekata Idrisa Taruta. Gostujući na Adria Luxury Summitu zapitao se što je to u današnje vrijeme uopće luksuz. Da ga parafraziramo, objasnio je da s obzirom na to da živimo u vremenima kada je raskoš i razmetljivost postala potpuno anakronom, ono što ga čini je priča iza proizvoda koji kupujemo. Umjesto nagomilavanja generičkih dekoracija iz lanaca dućana nabavite nešto od umjetnika koji u svoje stvaranje uključuju pažnju, promišljanje i vrijeme.
Martina Bilan je umjetnica iz Splita koja radi pod umjetničkim imenom Dunja Ignis koje koristi još od studentskih dana.
“Pseudonim sam počela koristiti na fakultetu za objavljivanje videouradaka na društvene mreže. Pretpostavljam da mi je to bio kao neki štit. Bilo mi je lakše otisnuti se u svijet kao imaginaran lik,” objašnjava nam te dodaje kako se keramikom počela baviti prije nekih šest godina, a iako je studirala film i video na Umjetničkoj akademiji u Splitu, što naoko nema previše veze s konkretnijim i nepomičnim medijem u kojem je završila, fakultet ju je ipak usmjerio prema onome čime se bavi danas.
“Na faksu sam slušala kolegij plastično oblikovanje, na kojem sam se prvi put susrela s glinom kao medijem. Poslije faksa sam završila tečaj za keramiku i lončarstvo. Rad s glinom je cjeloživotni projekt i učenje nikad ne prestaje”, kaže nam Martina i dodaje kako joj “inspiracija uvijek dođe iz neočekivanih izvora i trenutaka. Nekad je to višesatno skrolanje po pinterestu, a nekad je razgovor s prijateljima ili šetnja po prirodi.”
Zaštitni znak njene nježne keramike, kao i drugih radova su stilizirane plivačice i plivači, a kroz sve što radi se osjeti utjecaj lokalnoga na najsuvremeniji mogući način.
“U osnovnoj školi sam trenirala sinkronizirano plivanje i obožavam vodu u svim oblicima pa se tema plivača nesvjesno provlačila kroz sve što sam radila. Volim boje, pročišćene oblike, jednostavne linije i prirodu kroz sva godišnja doba”, pojašnjava izvore svoje estetike.
Katarinine radove možete pronaći u splitskom Getu, u dućanu Krug koji nama više ostavlja dojam galerije.
“Cure iz Kruga sam upoznala preko sestre, sve smo bile dio iste kreativne ekipe i imale smo zajedničke prijatelje. Dobro smo se slagale i imale sličan senzibilitet pa je prirodno došlo do suradnje koja i dan danas traje. Krug se otvara i ove sezone ako pandemija i država dopuste,” kaže Dunja Ignis.
Mala Arta je jedna mala radiona keramike koja je već niz godina u obitelji, trenutačno je vodi najmlađi član Lovro Krizman u suradnji s prijateljicom s likovne akademije, Maritom Stanić. Lovro je svoje znanje stjecao od malih nogu uz članove obitelji, a Marita kroz tečajeve te rad u radioni posljednjih nekoliko godina. Radovi su im prepoznatljivi po jednostavnoj i čistoj formi dok motivi variraju od minimalističkih do ekspresivnih, ovisno o samom predmetu, tehnici i trenutnoj inspiraciji koju često pronalaze u prirodi.
"U posljednje vrijeme definitivno možemo primijetiti porast interesa za skupljanje predmeta od keramike, a prilično su traženi postali i tečajevi keramike koje bi preporučili svima koji su u potrazi za nekim načinom izražavanja, relaksacijom ili bijegom od ustaljene svakodnevnice jer keramika definitivno ima terapeutski učinak, potrebno je samo malo volje i truda" poručuju iz simpatične radionice koja ime nosi po nenaseljenom jadranskom otočiću.
U Zadru, pak, djeluje brend Krakle keramika iza kojeg stoje Martina Ćurković Madiraca i Zdenka Vrgoč. Njih dvije su se upoznale na poslu u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju gdje rade kao restauratorice. Spojila ih je ljubav prema lijepim i funkcionalnim keramičkim komadima i sada surađuju već sedam godina.
“Martina se školovala u Firenci gdje je pohađala i tečaj izrade keramike. Zdenka je zanat učila kod nekoliko tradicionalnih lončara. Sve je krenulo kao hobi, a na kraju smo stvorile svoju malu manufakturu,” prepričavaju nam i dodaju “na našim počecima nije bilo lako, imale smo puno toga za naučiti i to obično na principu pogrešaka i promašaja dok nismo pronašle idealne kombinacije gline, oblika, glazure, dekoracija… Jedino što nam nikada nije falilo entuzijazma pa te svoje prve neugledne predmete čuvamo kao dokaz s čime počneš i kako možeš dalje.”
Njihov studio nalazi se u bivšem radnom prostoru Martinina dide koji je tu radio brodove, a osim fizičkih veza s tradicijom one stalno pokušavaju pomaknuti svoje granice, prate radove različitih umjetnika i u konačnici stvaraju vlastiti izričaj.
“Glina nudi bezbroj mogućnosti eksperimentiranja i novih oblika koje su tu tek da budu pronađeni i istraženi. U samom postupku nailazimo na mnoge prepreke koje su same po sebi izazov i tjeraju nas u nova otkrića i svladavanje tehnoloških izazova. Trenutno smo zaokupljene istraživanjem formi i nadahnute smo arhitekturom i teksturama iz prirode. Naš stil krase čiste linije i geometrijske forme. Pokušavamo raščlaniti klasične lončarske forme u igri ploha i koristeći lom svjetlosti, a zadržavajući još uvijek visoku funkcionalnost”, otkrivaju nam.
Zasluženo, počele su surađivati s nekoliko europskih dizajnerskih dućana i primjećuju da raste potražnja za ručno rađenim, originalnim stvarima i neuniformiranim kreativnim brendovima.
“Polazeći od sebe, uvijek ćemo prije kupiti stvari malih proizvođača koji nam se sviđaju i u koje se zaljubimo na prvu jer se nekako u njima osjeti da 'drugačije dišu', da imaju ono nešto svoje jer htjeli-ne htjeli, velika proizvodnja im konačno ubije dušu”, kažu nam.
Zaista uz trenutno sakupljanje svakovrsnih komada, od konfekcije do unikata, od modernih do antiknih, retro keramike iz 50-ih, one socijalističkog stila, pa sve do "ružnih" i kičastih figurica iz 80-ih godina, sve se više znatiželjnika odlučuje iskušati svoju kreativnost u izradi predmeta od keramike. Kako nam potvrđuju u splitskom Umjetničkom atelieru mARta, raste broj onih koji žele zaroniti ruke u glinu i gledati kako od nje nastaje krhka, ali sasvim posebna rukotvorina.
Umjetnički atelier mARta od 2010. organizira tečajeve izrade keramike na kojima voditelji Tina Jukić Banjan, Sandra Sumić i Luka Radica svoje polaznike podučavaju osnovnim keramičarskim tehnikama kao što su izrada predmeta iz plohe, izrada iz trakica, pinčanje (oblikovanje gline štipanjem) kvečanje (utiskivanje gline u kalupe) kao i rad na lončarskom kolu.
Od početka pandemije primijetili su da sve više ljudi zanima rad na lončarskom kolu, a na njihove radionice dolaze ljudi najrazličitije dobi i zanimanja.
“Zainteresirani su ljudi od 25 do 65 godina, do prije godinu dana uglavnom su to bile žene, ali zadnjih godinu dana povećan je interes muške populacije. Dolaze nam ljudi raznih zanimanja, od studenata, umirovljenika, skiperica, medicinskih sestara, građevinara, inženjera ribarstva, brodogradnje, turistički djelatnici, arhitektice, programerke...”