Ako ste gledali kultnu ekranizaciju Kingova romana Oluja stoljeća, možda ćete se sjetiti konstatacije: Hell is repetition (Pakao je ponavljanje), a ako i niste, dovoljno vam je bilo tijekom blagdana slušati radio ili doći u bilo koji prodajni centar za oćutjeti teror 'prigodnih' pjesama koje se ponavljaju i ponavljaju i ponavljaju. Dobro je, prošla su oba Božića, Nova i Tri kralja pa ćemo se napokon naslušati 'normalne' glazbe, a ako ne znate što biste slušali, čitajte dalje, slijede kvalitetne glazbene preporuke.
Zadnje uspomene na zvuke Last Christmasa, White Christmasa i Božića bijelog odagnajte pjesama u kojima nema ni Božića, ni snijega ni Djedice. Ima, doduše, nešto vraćanja kući i Božje ljubavi, no umjesto praporaca i glasova dječaka na pragu puberteta u ovim pjesmama odjekuju gitarski rifovi, saksofon, bas i bubanj.
Glazbene preporuke koje spominjemo dao nam je Saša Antić, otkrivajući nam što sam u zadnje vrijeme sluša. Glazbenik kojeg smo zavoljeli kao člana TBF-a a potom i kao Alejuandra Buendiju preporučio nam je tri odlična albuma, skromno prešućujući da je i njemu nedavno izašao novi, pod imenom Škrinja, pun vrhunske lirike i crnog humora.
Pročitajte što nam je napisao Saša kad smo ga zamolili da nam sastavi svoj trenutni glazbeni top 3.
Bob Dylan: Bringing It All Back Home
Genijalan album, na njemu su bar četiri stvari koje bih uvrstio u njegovih top 10, pored ostalih Subterrarian Homesick Blues, koja je jedna od preteča rapa. Dylan na vrhuncu, još uvijek mlad i buntovan, a mudar kao starac, genijalni i još uvijek aktualni stihovi, band strastven i razigran, jednostavno dogodila se magija zbog koje je Dylan za mnoge, uključujući i moju malenkost, nešto najbliže rock božanstvu. Dylana sam otkrio dosta kasno, u svojoj 30. ali od tad sam njegov veliki fan i često mu se vraćam, uglavnom u vremenima kao što je ovo, kad stisne južina, a svijet ide u tri... Njegove riječi su kao lijek, svevremene, sveprožimajuće, i utješne, shvaćam da se ništa ne mijenja i da je sve čemu se možemo nadati tu i tamo malo ljepote. A zar to nije najveća radost življenja?
Šetači: Galaksija
Prvi album splitskog rock sastava izašao je ove godine za Dallas Records, mada bend postoji još od 2009. Sjajna kompilacija od 11 pjesama, sirova rock energija s elementima novog vala, jednostavni i izravni tekstovi Bože Gabrića, koji ih izvodi suvereno i glasno, vječna borba pojedinca protiv moći i nepravde u potrazi za ljubavi, raspoložen bend u konstantnom kotrljanju i grooveu, ali zna i prikočiti u par blues balada. Ovako nešto nije izašlo iz Splita valjda još od grupe Metak i dokaz je da garažni rock živi i da Split ima svoje jake igrače i na tom polju. Moji favoriti su trenutni single Razum, zatim Pitanja i Između nas. Odličan album za podići raspoloženje u ovo tmurno doba karantene i najdužih noći u godini.
John Coltrane quartet: Love Supreme
Album iz 1965., i može se reći vrhunac Coltrane-ove ostavštine za sva vremena i sve kutke svemira. Kaže da mu je melodija za glavnu temu došla u snu i tko smo mi da mu ne povjerujemo. Uz Jimi Hendrixa i Ljubu Stipišića jedan od mojih glazbenih svetaca, u svakom njegovom tonu na ovom albumu osjetim nevjerojatnu energiju i emociju, koja se može protumačiti i kao prisutnost neke više sile. Naravno, ne smijem izostaviti ni ostatak ekipe legendarnog kvarteta, Elvin Jones na bubnju, Jimmy Garrison na basu i McCoy Tyner na klaviru.
Ovaj album je za mene čista energija, odvodi u neke daleke prostore poznate iz nekih bivših ili možda budućih života i budi u meni uzvišene i gotovo ekstatične emocije.