TNT-ova serija "Snowpiercer" takoreći je ogledalo prosječne suvremene komercijalne televizije koje, za one s nešto realnijim pogledom na stvari, pokazuje napuklost savršene TV slike kakva često izlazi u medijima, da ne kažemo smetnje, "snijeg". Nesumnjivo ambiciozna, ali narativno neuredna i suvišno prolongirana, nedovoljno realizirana mimo osnovnog koncepta s nizom polurazvijenih podzapleta i likova, u konačnici isprazna, pa i narodski rečeno dosadna. Sve to je televizijski "Snowpiercer", jedan od najvećih TV aduta ljeta 2020., kojemu na koncu ne gine mjesto na listi najslabijih serija 2020. i/li serijskih razočaranja.
Aktualna vizija postapokalipse
Gledajući "Snowpiercera", snimljena prema istovjetno naslovljenom i nemjerljivo boljem filmu iz 2014. u režiji friškog oskarovca Joon-ho Bonga ("Parazit"), potpisnik ovih redaka sjetio se nedavnog intervjua s jednim od oskarovske braće Coen, Joelom, odnosno njegove izjave na temu novijih serija kad su ga pitali bi li se i sam s bratom Ethanom prebacio s filma na TV. Joel je rekao nešto što smo i sami na ovom mjestu znali na prilično sličan način isticati, samo drukčijim riječima.
"Priče imaju početak, sredinu i kraj. No, previše moderne televizije ima početak, sredinu, sredinu, sredinu, sredinu, sve dok cijela stvar ne umre od iznemoglosti. Tad je serija već premlaćena na smrt i onda nekako nađete način kako da je završite. Tako dosta 'dugometražne' televizije funkcionira", mišljenja je Coen. "Snowpiercer" je utjelovljenje Coenovih opaski.
Početak je, kao što to obično biva, potentan. Izvrsna, stripovski animirana špica doziva istoimeni kultni francuski grafički strip "Le Transperceneige" Jean-Marca Rochettea i Jacquesa Loba, oslikavajući katastrofu koja je dovela do (post)apokaliptičnog scenarija inspiriranog aktualnim klimatskim promjenama. "Najprije se vrijeme promijenilo. Rat je načinio Zemlju još više vrućom. Njezin led se otopio i sve su vrste bile ugrožene. Znanstvenici su pokušali ohladiti Zemlju kako bi preokrenuli štetu koju su izazvali, ali umjesto toga su je smrzli do jezgre...", teče naracija vizualizirana dojmljivim slikama.
Serija počinje u trenutku kad se u kadru nađe titularni "great ark train", vlak nalik mitskoj Noinoj arci, tj. preslici društva današnjice, s 1001 vagonom rezerviranim za bogate, u koji su silom uletjeli i preživjeli siromašni ljudi, smjestivši se u njegovu začelju, "repu". Postavka je, dakle, slična filmu u seriji napravljenoj za eru televizijskih SF distopija tipa "Westworld" i "Sluškinjina priča", u koje se (produkcijski) također ugleda.
U prednjim vagonima je elitna klasa društva, u srednjima ekonomska, u stražnjima ekipa s dna društvene kace, poput Andrea Laytona (Daveed Diggs; "Blindspotting") koji se polako sprema povesti revoluciju sa "sjekirama i pijucima", baš kao lik u tumačenju Chrisa Evansa u Bongovu "Snowpierceru". Ključna riječ je "polako". "I know you want to move thigs slower", govore Laytonu u seriji koja se nakon solidne prve epizode kreće brzinom starog, umornog teretnog vlaka na uzbrdici, nipošto supermodernog brzog na ravnici.
Ritam ovog "Snowpiercera" je krajnje promašen s obzirom na "perpetuum mobile" kinetiku vlaka iz naslova serije. U filmu vlak nije smio usporiti jer bi se zaštopao motor i putnici na smrt smrznuli računajući na temperaturu vani od preko -100. Vlak je simbol (filmske) kinetike i pokreta koji se kod Bonga odlično slagao s formiranjem pokreta otpora. "Ne smijemo nikad stati", čujemo i u seriji u kontekstu vlaka koji kruži snježno-ledenom Zemljom jureći sto na sat, no serija je, ironično, većinski usporena i statična; da kamera povremeno ne iziđe iz vlaka, ne bismo uopće imali dojam da se "vozimo".
Crni Poirot s 'dreadlocksima'
Kad su već išli tom rutom, kreatori Josh Friedman i Graeme Manson mogli su napraviti autosatiru na račun serija koje se vrte ukrug poput njihove vlastite, kao što je to napravila "Ruska lutka" s ponavljajućim konceptom "Beskrajnog dana". Nažalost, ništa od toga, a ni od Bongova ingeniozna pristupa vagonima vlaka kao različitim filmskim žanrovima (akcija, drama, satira, SF, triler, horor) iz gotovo cjelokupne povijesti kinematografije, od "Generala", preko "Brazila" do "Oldboya", ali i povijesti čovječanstva (prošlost, sadašnjost, budućnost).
Pa ipak, serija nije tako žanrovski bogata i njezin je mahom najveći doseg to što u jednom od podzapleta postaje futurističko "Umorstvo u Orient Expresu". Naime, (ruko)voditeljica vlaka Melanie Cavill (oskarovka Jennifer Connelly) otkriva brutalno ubojstvo i agažira Laytona kao bivšeg policijskog detektiva da ga riješi, pretvorivši ga u nekakvog crnog Poirota s "dreadlocksima". Hoće li Layton riješiti umorstvo i povesti pobunu, doista nas nije previše briga zato što "Snowpiercer" ne radi ništa da investira u likove, već ih uzima zdravo za gotovo i, kao podzaplete, tretira poput ugljena prekomjerno nabacana u lokomotivu serije dok se ista ne zaguši.
Ovaj "Snowpiercer" je imao odličan koronski tajming, ali nije ga iskoristio da, za razliku od filma "Platforma", kaže nešto istinski pamtljivo o društvu apokaliptične današnjice, bogatima i siromašnima u vlaku koji je "fortress to class" i "balance of need, greed and speed", osim što je "vizionarski" stavio prepoznatljivu masku na Melanieino lice. Može li to ispraviti najavljena, potencijalno intrigantn(ij)a druga sezona, za koju je prostor ostavljen na samom kraju? Možda i može ako kome uopće dotad bude više stalo do "Snowpiercera" i ne iskrca se na predzadnjoj stanici serije. Ću, ću!