Overlay
ekstreman pristup

Serija koja prelazi sve granice i na bizaran se način igra gledateljevim zdravim razumom: usudili smo je se pogledati - hoćete li i vi?

Piše Antonio Juričić
24. rujna 2022. - 21:16

Televizija nam je od svog začetka donijela mnoge genijalne uratke. Od zabavnih emisija, preko talk showova, dokumentaraca, procedurala koji su postali neizbježan dio pop kulture, fantastičnih i znanstveno-fantastičnih serija koje su nadišle pojmove zabavnog programa pa sve onih humorističnih koje do danas imaju posebno mjesto u privatnim životima mnogih od nas.

Ipak, nitko nikada nije radio stvari na način na koji ih radi jedan od najvećih genijalaca u povijesti malih ekrana - Nathan Fielder.

Za Fieldera mnogi od vas vjerojatno nisu čuli, a činjenica da u 2022. godini nitko od ljudi koji se pojavljuju u njegovom najnovijem uratku u produkciji HBO-a također ne zna za njega, govori o tome da taj zagonetni čovječuljak još uvijek nije ušao čak ni u američki mainstream.

Doduše, Fielder se našao u fokusu tamošnje javnost 2014. godine, kada je u sklopu svoje prve genijalne serije "Nathan For You" izazvao buru otvorivši coffee shop naziva "Dumb Starbucks" ("Glupi Starbucks"). Fielder je to napravio kako bi pomogao vlasniku jednog sličnog ugostiteljskog objekta, što je i bila glavna tema serija koja je trajala od 2013. do 2017., a u kojoj se predstavljao kao stručnjak za marketing koji pomaže ljudima čiji obrti i tvrtke ne posluju baš najbolje. Fielder bi ljude koji su kod njega došli po stručnu pomoć navodio na takve gluposti i bizarne ideje koje, ne da nisu imale šanse upaliti, već je fascinantno kako ogromna većina ljudi odmah nije shvatila da se radi o najobičnijoj šali.

No, "Nathan For You" nije bio običan prank show. To je jedan elaborirani projekt kojem je glavni cilj nasmijati gledatelje, ali također i vidjeti koliko se daleko ljude može gurati i na što su sve oni spremni. Također je u nekakvoj pozadini cijele priče Fielderova želja da preispituje granice televizije, koja još više dolazi do izražaja u njegovom novom uratku naziva "Rehearsal" ("Proba").

image

Nathan Fielder

Šestodijelnu seriju u produkciji HBO-a žanrovski je teško opisati, jer je riječ o možda i najekstremnijem pristupu onome što smatramo TV zabavom. Fielder u njoj prelazi sve one granice koje na Comedy Centralu nije prelazio, a teško je zaključiti je li razlog tome činjenica što je sada u pitanju HBO, ili je Fielder jednostavno odlučio napraviti korak dalje u provociranju gledatelja te na sebe preuzeti ulogu loše osobe, kako bi nam svima pokazao kako svaki životni potez može imati strašne posljedice. No, ono što je sigurno jest to da će vas "Proba" nasmijati, šokirati i pomalo izazvati gađenje prema ljudskoj vrsti. Ukratko, priuštit će vam klasični "Fielder paket".

Vjerojatno vam sve napisano zvuči dosta apstraktno bez konteksta, a kako bi vam "Proba" vrlo lako mogla proći ispod radara - iako se radi o jednom od najgenijalnijih TV uradaka ikada - u nastavku ću vam otkriti pokoji spoiler. Sukladno tome, ako ste seriju planirali pogledati, možete se oprostiti s tekstom, uz napomenu da definitivno pogledate i "Nathan For You" (ako već niste), a ako niste planirali pogledati "Probu", pokoji spoiler vam neće teško pasti ako vas na kraju svega navede da je ipak pogledate.

Pa krenimo...

"Proba" je ukratko dokumentarno-zabavna serija u kojem Fiedler osobama nudi mogućnost vježbanja škakljivih životnih situacija koje ih čekaju. U svemu tome ide u tolike ekstreme da zapošljava glumce koji uhode osobe koje trebaju glumiti u do detalja razrađenoj simulaciji, zatim u HBO-ovoj hali gradi replike kafića, kuće, ili bilo kojeg drugog prostora u kojem će se situacija odvijati. a onda s osobama uvježbava svaki mogući razvoj događaja.

Iako tijekom šest epizoda imamo nekoliko problema koje Fielder "pokušava riješiti", kroz cijelu sezonu se proteže slučaj žene u 40-im godinama koja želi dijete, ali koja prvo želi vidjeti kako će taj život izgledati. HBO ju je stoga smjestio u kuću njenih snova i angažirao gomilu djece koja se, zbog tamošnjih zakona, moraju izmjenjivati svaka četiri sata, kako bi glumili njeno dijete. S obzirom na to da je u šest tjedana trebala proživjeti odrastanje djeteta do njegove 18. godine, Fielder joj je omogućio da svaki tjedan dolazi novi "set" djece koja će biti starija tri godine u odnosu na onu prethodnu. A da stvar bude bizarnija, preko noći bi se snimateljska ekipa šuljala kroz prozor i mijenjala pravo dijete za robota, jer djeca nisu smjela „raditi” nakon 19:30.

Fielder se ubrzo sam odlučio staviti u ulogu oca djeteta (to je također priča za sebe...), a paralelno je drugim osobama "pomagao" nositi se s kompleksnim životnim situacijama. Ono što daje posebno bizarnu i nadrealnu notu cijeloj seriji jest to što je redovito sebe stavljao u poziciju tih ljudi kojima je omogućio simulaciju situacije s kojoj se planiraju susresti, tako da nerijetko gledamo samog Fieldera kako u spomenutoj hali gradi repliku prostorije u kojoj će pričati s tom osobom, s tim da je u toj verziji simulacije on ta osoba, dok neka treća osoba glumi samog Fieldera dok razgovara s njim.

Niste shvatili? Upravo to je poanta svih tih situacija. Odnosno, Fielder se preko malih ekrana igra s vašim zdravim razumom, a dok vi postajete zbunjeni i pitate se koji je smisao svega onoga što gledate, on paralelno sve više počinje provocirati i dovoditi u sve neugodnije situacije ženu koja je proživjela težak život i očigledno ima određenih problema sa sobom.

Fielder sve to radi s jednako tupim i skriveno samodopadnim pogledom, kojeg smo toliko obožavali u "Nathan For You", ali koji u "Probi" poprima pomalo zlobne crte. Ovoga puta granice prelazi na sve moguće načine i naizgled počinje gubiti kompas, s tim da je poseban naglasak na "naizgled", jer je teško povjerovati da zaista u nekom trenutku počinje gubiti konce pomno isplaniranog projekta.

S jedne strane situacije čini besmislenima u tolikoj mjeri da nagovori producente s HBO-a da zatraže dozvolu za alkohol za tu repliku kafića i otvore ga za javnost, kako bi on mogao u stvarnim okolnostima piti piće i planirati scenarije, a s druge strane simulaciju u kojoj je on jedan od roditelja dovodi do tolikog usijanja da pojedina djeca koja su sudjelovala u njoj razviju ozbiljne emocionalne probleme i priušte gledateljima poprilično mučne scene.

"Proba" je, dakle, dokumentarac koji je trebao biti humorističan, kao i "Nathan For You", ali koji vas vodi kroz vrtlog pomiješanih emocija i zbunjenosti, dok pokušavate shvatiti što je zapravo smisao svega i koji vrag vi uopće gledate. Fielder se kroz tih šest epizoda ustvari šali i provocira gledatelje, sudionike serije, pa čak naizgled i HBO, dok pritom ostavlja dojam da u svemu tome i sebe stalno gura dalje da vidi koliko je on sam daleko spreman ići.

"Proba" je zapravo nastavak njegovog rada na "Nathan For You" - serije koja je od kritičara izuzetno hvaljena, ali od publike kronično nedoživljena - a čija posljednja epizoda predstavlja jedan od najboljih uradaka koji je svijet televizije ikad vidio. Epizoda naziva "Finding Frances" u retrospektivi djeluje kao priprema za ono što je uslijedilo u "Probi" i sadrži jednu od najstvarnijih životnih priča koja je u jednom trenutku čak i vječno flegmatičnog i provokatorski nastrojenog Fieldera ostavila vidno u šoku. Zbog toga predstavlja nekakav standard koji se, zbog žanrovske kompleksnosti i dirljive radnje, teško može nadmašiti. Za ovisnike o brojkama, naglasit ćemo da ta epizoda na IMDB-u ima ocjenu 9.5.

Ako ste željni nečega novog na televiziji, nečega što izlazi izvan ustaljenih okvira onoga što bi zabavni program trebao biti, Nathan Fielder je prava osoba za vas. "Nathan For You" i "Proba" genijalni su uradci koji vas neće ostaviti ravnodušnima i nakon kojih se nećete osjećati kao da ste gledali "samo još jednu seriju", bez obzira kakve točno emocije one u vama izazvale.

A to je ono kakva bi dobra televizija danas trebala biti.

Pratite Stil i na Instagramu te Facebooku!

22. prosinac 2024 17:30