Što bismo dobroga mogli gledati preporučio nam je producent, redatelj, autor i organizator domaćih i međunarodnih izložbi te predavač na Odsjeku za film i video Umjetničke akademije u Splitu, ujedno izvršni producent filma “Tereza 37” koji je dobio Zlatnu arenu za najbolji film na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Puli.
Fitzcarraldo (1982), Werner Herzog
Tanka je granica između filmskog i stvarnog ludila.
Rijetko se rade filmovi o ljudima koji vole operu, još rijeđe se rade filmovi o ljudima koji dok slušaju operu pokušavaju prenijeti brod preko planine u Amazonskoj prašumi. Ovaj film jedan je od tih filmova koji su istovremeno neobični i čarobni, koji vas uvuče svojim likovima i atmosferom.
U Fitzcarraldu pratimo osobu koja većini izgleda luda, ali ona ima svoj cilj koji vidi i u kojem ustraje bez obzira na okolnosti. Moramo li biti ludi da izdržimo sve patnje kako bi došli do svog cilja ili je sama želja za ciljem ta koja nas dovodi do ludila? U svakom slučaju, Fitzcarraldo je film u kojem se možemo prepoznati - vidjeti ono što bi možda mogli postići ili vidjeti dio sebe koji bi možda mogli izgubiti u pokušavanju.
Aquarela (2018), Victor Kossakovsky
„Ako postoji čarolija na ovom svijetu, ona je u vodi.“
Kada bi se trebao opisati život jednom riječju na planetu Zemlja, ta riječ bi bila voda. Voda je oduvijek bila bitna za ljudski život, ne samo u egzistencijalnom smislu nego također i u duhovnom. Čovjek ima poseban odnos prema vodi, ona je jedna od rijetkih stvari koja se još uvijek gleda s poštovanjem. Svjesni smo da nam je potrebna, svjesni smo da je ne možemo kontrolirati, da je istovremeno predivna i zastrašujuća. Voda daje život, voda odnosi život, voda je život. Ovo je dokumentarni film u kojem nema ljudske naracije, već kultni redatelj i snimatelj Victor Kossakovsky osjeća da ljudske riječi ne mogu objasniti bogatstvo vode, da je voda puno više od toga. Pušta valovima da pričaju, kiši, pucanju leda i modrini koja preplavljuje ekran i naša osjetila. Aquarela je film o svijetu koji bi bio lijep i da nas nema tu, ali smo sretni da jesmo i da se imamo čemu diviti.
Moon (2009), Duncan Jones
Jesmo li nezamjenjivi?
Radnja ovog znanstveno-fantastičnog filma događa se na Mjesecu gdje pratimo glavnog lika kojem završava trogodišnja smjena rudarenja na Mjesecu i uskoro mu slijedi povratak na Zemlju. Glavni junak u filmu se počinje suočavati s krizama kako mu se bliži povratak kući.
Danas većina ljudi, premda žive na Zemlji, udaljeni su jedni od drugih kao da su na Mjesecu. Provodimo dane radeći dok život prolazi pored nas, živimo u svijetu sivom kao Mjesečeva površina. Naučeni smo da radimo od jutra do mraka i da ne promišljamo o drugačijem načinu života. Često mislimo da smo jedinstveni i posebni, no u biti smo zamjenjivi. Redatelj Duncan Jones odrastao je uz svemirske stihove oca Davida Bowieja i donio nam je jedan od najboljih SF filmova koji je fantastičan koliko i realan.
Pratite Stil i na Instagramu!