Zaljubljenici u SUP (kratica od: stand up paddle) daske odavno nam nisu čudaci u koje upiremo prstom dok ih gledamo kako klize horizontom nalik na pripadnike nekog egzotičnog plemena, no ipak nas je zanimalo što te entuzijaste toliko privlači tim neobičnim plovilima koja su za neke od njih postala, u manjoj ili većoj mjeri, daske koje život znače. Jedna od prvih u Splitu koji su otkrili draž ove aktivnosti te ujedno možda, a nakon razgovora s njom smo još uvjereniji u to, jedna od onih koji su u nju najviše infišali je umjetnica Nives Čičin Šain. Kako nam je ispričala, sa SUP daskom se susrela na Bačvicama, dok je plivala.
- Vidjela sam grupu ljudi koji se igraju, zabavljaju i guštaju na tim daskama koje su tada za mene bile novost. Uskoro sam doznala da se te daske tu u blizini mogu iznajmiti i kad sam ih došla malo proučiti osjetila sam neobično treperenje i veselje. Odlučila sam ih isprobati, ali sam ipak upitala ženu koja ih je iznajmljivala je li mi to baš pametno, s obzirom da mi je 56 godina. Žena mi je rekla 'A zašto ne?' pa sam pokušala. Prvog sam dana padala puno, drugog manje, a nakon toga više uopće nisam i učenje se pretvorilo u uživanje - priča nam Nives Čičin Šain.
Kad je prvi put od Bačvica stigla do Zente, priča nam, taj joj se podvig svladavanja rute od oko kilometra duljine učinila ogromnim podvigom. Danas joj je sasvim uobičajena i prelazi je kao od šale. Pitamo je do kuda vesla, uz smijeh odgovara kako nikad nije stigla niti do Stobreča, jer ćud je mora, mudro nam veli, nepredvidljiva. A nepredvidljiva joj je, priznaje, bila i posljedica tog svakodnevnog guštanja na dasci...
- Tog prvog ljeta nisam mogla ni slutiti koliko će mi daska promijeniti život. Kad se ljeto završilo, bila sam silno razočarana što se više ne mogu voziti na njoj. Odlučila sam je kupiti i nabavila sam rabljenu. Imala sam veliku sreću pronaći baš onakvu na kakvoj sam se učila voziti, široku i komfornu. Od tada smo nerazdvojne. Vozim se cijele godine i to mi predstavlja neopisivo zadovoljstvo i sreću - pripovijeda Nives.
- Želja mi je osnovati flotu žena starijih od 50 godina koje bi se stalno vozile na daskama - smije se.
Kaže nam kako je nedavno jedna njena prijateljica kupila dasku pa se veseli što će sada imati društvo za vožnju i tijekom zime, no odmah dodaje kako na dasci najviše uživa sama.
- To je čarobno iskustvo, vrsta reseta za očistiti se od misli, ljudi, zvukova, svega... Željela bih s drugima podijeliti tu sreću i motivirati ih da se i sami okušaju u toj aktivnosti, da shvate da nije rezervirana samo za neke, nego za sve. Jedna tako jednostavna aktivnost, donekle sportska jer za nju je potrebna određena doza kondicije, može nam pružiti veliki užitak jer užitak je biti na moru, promatrati pučinu, ležati, meditirati. Ima samo jednu nuspojavu, a to je zdravije i ljepše oblikovano tijelo - smije se naša sugovornica te priznaje kako su joj se u početku nakon veslanja znale tresti noge, no to je odavno prestalo.
Nekako u isto vrijeme kad i Nives, sa SUP-om se susrela Ivana Šalov, Splićanka koju brojni zaljubljenici u jogu poznaju kao jednu od najkreativnijih i najposvećenijih instruktorica te drevne vještine. Stoga ne čudi što je ona u ovoj priči ne samo zbog toga što se voli voziti na dasci nego i zato što na njoj rado prakticira jogu. Daska joj je, priča nam, poput svega s čime se susrećemo prvi put, predstavljala izazov - ne samo fizički, budući da se radi o zahtjevnoj fizičkoj aktivnosti veslanja i balansiranja na dasci, već i mentalni.
- Upravo taj mentalni izazov, koji je zahtijevao potpunu posvećenost aktivnosti i prisutnost, jest ono što me privuklo i potaklo na daljnje vježbanje i usavršavanje tehnike veslanja. Ono što je mene stavilo pred izazov je upravo potreba da - usporim. Usporavanjem polako dolazimo do progresa i napretka. U konačnici, baš kao i u životu. Ponekad je potrebno usporiti da bismo krenuli naprijed - mudro će Ivana.
Samu tehniku veslanja usavršila je 2017. godine na svom Teacher Trainingu u Sjedinjenim Državama, jer je u to vrijeme jedino u Americi bilo moguće pohađati obuku, a nakon usvajanja ispravne tehnike veslanja i ostalih znanja i vještina potrebnih za ovu aktivnost, preostalo joj je samo vježbati. A to je značilo veslati. Pitamo je koliko joj je vježbanja bilo potrebno za usavršiti tehniku.
- Teško mi je tome dati egzaktan vremenski okvir, ali, baš kao i u svakodnevnom životu i ovdje vrijedi drevna uzrečica: Practice and all is coming. Sa svakim stajanjem na dasku i svakim zamahom vesla, tijelo postaje opuštenije, snažnije, fleksibilnije, hrabrije i spremnije za novi izazov i novo iskustvo. Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da svi moji studenti s kojima, uglavnom individualno, radim jogu na SUP dasci, prvi sat usvajaju tehniku veslanja, uče pozicioniranje tijela na dasci i osnovni okret na dasci. Nakon toga slijedi usavršavanje tehnike do nivoa kada aktivnost veslanja predstavlja ne samo zahtjevan fizički trening već i meditaciju u pokretu. Biti u prirodi, na moru, osjetiti vibraciju elementa vode dragocjen je dio treninga, prijeko potreban u vremenima kada smo tako malo vremena spremni pokloniti sebi i tišini oko nas - priča nam "teacherica" Ivana pa je pitamo da nam još malo priča o jogi na dasci.
Kako nam je objasnila, takav način prakticiranja joge, osim što ima posebnu draž, predstavlja poseban pristup vježbanju. Osim što je SUP daska daleko nestabilnija podloga od prostirke, element vode dodaje potpuno novu dimenziju joga praksi.
- U ovom slučaju ključni elementi su pozicioniranje i poravnanje tijela pa se uobičajene asane modificiraju, ali to ne umanjuje onu draž i radost koju nam daje joga praksa jer baš kao svaki sat vinyasa yoge, i SUP yoga class ujedinjuje um, duh i tijelo u jednu cjelinu. Kada promislimo na položaj "psa prema dolje" kojega izvodimo na SUP dasci uz nježno ljuljanje morskih valova, svjesni smo da je to trenutak u kojem smo potpuno prisutni u svom tijelu, fizički i mentalno. U tom trenutku smo prisutni, sada i ovdje, a upravo to je ono čemu stremimo ne samo tijekom joga prakse, već i u svakodnevnom životu - objašnjava nam Ivana Šalov.
Vježbanje joge u prirodi idealna je priprema za duge zimske mjesece koji neminovno slijede, smatra instruktorica Šalov te preporučuje SUP jogu bih preporučila svima koji žele iskusiti tu osebujnu sinergiju vode, sunca, povjetarca i joges te probati jednu novu aktivnost. Za kraj pitamo Ivanu kako se zabavlja na SUP dasci kad ne izvodi jogu.
- Uživam u prirodi oko sebe, taj mir se može skoro opipati, osjetiti... Možda upravo zbog toga jako volim veslanje na Baćinskim jezerima. I naravno, posebna draž je lješkarenje na dasci. Ponekad na SUP-u provedem više sati, a odmor nakon toga je neophodan. Za mene je najljepši onaj na valovima - zaključuje Ivana Šalov.