Dobro došli u Novi London. Postoje tri pravila. Nema privatnosti. Nema obitelji. Nema monogamije. Svi su jako sretni...
Ovo je dobrodošlica koju će gledatelju u uvodu prve od devet epizoda poželjeti serija "Vrli novi svijet" ("Brave New World"), ekranizacija istoimenog legendarnog i vizionarskog SF romana Aldousa Huxleyja iz 1932. godine.
Serija u produkciji Amblina i NBC-ja, tj. distribuciji Peacock TV-a, imala je premijeru sredinom prošlog ljeta, ali baš i nije imala neku recepciju i prošla je mnogima ispod radara, premda nije loša.
Neovisno o tome što je "već viđena", prilično je gledljiva, naročito za serijofile koji imaju viška vremena, a manjka odgledanog materijala, stoga je vrijedi izvući na površinu kad je dostupna na Netflixu.
Najveći problem jest što "Vrli novi svijet" izgleda odveć poznato, iako je roman samo dvaput zaživio na ekranu u formi osrednjih TV filmova, snimljenih 1980. i 1988. (prvi je svakako bolji).
Utoliko, serija izgleda kao da je zakasnila dobrih nekoliko godina i "Brave New World" je bio stvoren da se ekranizira kako spada upravo krajem devedesetih (u vrijeme TV filma) ili počekom novog milenija.
Međutim, nekim čudom nije bilo interesa za hollywoodsku visokobudžetnu kinoekranizaciju, a televizija onda nije bila ni blizu jaka kao danas. Možda su filmaši procijenili da je već tad "Vrli novi svijet" (bio) stara, jučerašnja vijest.
Naime, mnogi filmovi su se više ili manje, u većoj ili manjoj mjeri, kreativno okoristili Huxleyjevom kvaziutopijskom distopijom i vizijom budućnosti ("THX 1131", "Demolition Man", "Gattacca", "The Island"...).
Tako se serijska ekranizacija romana "Brave New World" našla u istoj situaciji kao filmovi "John Carter" i "Valerian i grad tisuću planeta", adaptacije romana koje su pretekli "Ratovi zvijezda", "Avatar" itd.
Osjećaj poznatosti prožima "Vrli novi svijet", koji je plasiran u razdoblju kad je svaka druga "prestižna" televizija distopijska, a autori pokušavaju doskočiti konkurenciji nešto bogatijom TV produkcijom nego inače.
Vizualizacija, tj. scenografija, najveća je atrakcija serije uz odličnu i magnetičnu Jessicu Brown Findlay (otkriće "Zimske priče" s Colinom Farrellom) u ulozi Lenine, koja će u "Zemlji divljaka", rekreiranoj na sliku i priliku nevrlog starog svijeta, upoznati Johna (Alden Ehrenreich).
Njihova ljubavna priča ima potencijal zahvaljujući kemiji među glumcima, ali dojam kvari inzistiranje na ljubavnom trokutu s Bernardom (Harry Lloyd) kako bi "Brave New World" privukao i ljubitelje "young adult" priča.
Bilo bi dobro da su autori doskočili konkurenciji i s izvornijim i hrabrijim ("brave") pristupom priči o oduzimanju slobodne volje, tj. sukobu individualaca i kolektiva, a ne da su je u stilu "za svakoga ponešto", da svi budu "jako sretni", priklonili popularnim "peak TV" hitovima "Westworld" i "GOT" u pogledu s(t)imulirane stvarnosti i eksplicitnih scena seksa.
Ipak, neki od najboljih trenutaka upravo su nastali pod utjecajem tih dviju serija: masovna orgija na techno partyju ili scena kad posjetitelji "Zemlje divljaka" s kokicama u rukama gledaju grotesknu konzumerističku strku. Nevrli novi stari svijet.