Između parodije i krimi misterije: serija kilometarskog naslova nije načisto želi li parodirati trilere tipa ‘Djevojka u vlaku‘ ili i sama biti triler

Teško je sjetiti se dužeg naslova za neku seriju od nove Netflixove produkcije "The Woman in the House Across the Street From the Girl in the Window", nešto kraćeg u hrvatskom prijevodu ("Žena u kući preko puta djevojke na prozoru").

Kilometarski naslov zove u sjećanje filmove kao što su "Don't Be a Menace to South Central While Drinking Your Juice in the Hood" ili "Shriek If You Know What I Did Last Friday the 13th".

Prvi film je bio parodija na afroameričke "geto" drame s početka devedesetih kao što su "Žestoki momci" i "Opasni po društvo", a drugi je parodirao stare i nove horore poput "Petka 13.", "Vriska" i "Znam što si radila prošlog ljeta".

Parodijski je postavljena i serija "The Woman in the House Across the Street From the Girl in the Window", i to prema recentnim psihološkim trilerima "Djevojka u vlaku" i "Žena na prozoru", koji su postali trend nakon "Nestale".

Kristen Bell ("Preboljeti Sarah Marshall", "Zločeste mame 1&2", "Kraljice kupona") glumi Annu, kombinaciju znatiželjnih ženskih likova Emily Blunt i napose Amy Adams iz "The Girl On The Train" i "The Woman In The Window".

Anna je razvedena i izgubila je kćer, ima prebujnu maštu, zna govoriti britanskim naglaskom, iako nije Britanka, umjesto agorafobije pati od ombrofobije ili straha od kiše, a večeri voli provoditi pijuckajući crno vino, čitajući trilerske romane ili gledajući kroz prozor.

Njezin pogled jednog dana okupiraju novi susjedi, samohrani otac Neil i njegova kći Emma (Tom Riley, Samsara Yett), s kojima će se početi zbližavati dok ne shvati da on ima djevojku Lisu (Shelley Hennig).

Jedne večeri, gledajući kroz prozor, Anna vidi Lisu prerezanog grkljana ili joj se učinilo da je to vidjela jer Neil tvrdi da je ona otišla van grada.

Uvjerena da je svjedočila umorstvu, Anna se počinje igrati detektiva kako bi razriješila misterij, baš kao i njezine prethodnice iz filmova koje serija parodira.

Međutim, kreatorski trojac Hugh Davidson, Rachel Ramras i Larry Dorf te redatelj Michael Lehmann ("Heathers", "Hudson Hawk") nije načisto želi li snimiti pravu parodiju/komediju ili satiru, odnosno nešto samosvjesniji humorniji/apsurdniji krimi-triler u odnosu na "Ženu na prozoru", koja je ionako graničila s autoparodijom pa se osmodijelna serija gubi "negdje između", iako ostaje lako gledljiva, među ostalim i zbog trajanja od 20-ak minuta po epizodi.

Jasno je da su se libili čiste parodije s obzirom na niske domete žanra posljednjih godina ("Mrak film 5", "Pedeset nijansi crne"), ni blizu nekadašnjim klasicima (npr. "Ima li pilota u avionu?").

No, njihovo djelce je preozbiljno za svoje dobro i umjereno žanrovski anarhično, tipa u flešbek scenama kad Annin bivši muž, kriminalistički psiholog (Michael Ealy; "Fatalna"), vodi kćerkicu na posao/intervju sa serijskim ubojicom, što će rezultirati tragedijom.

Naslov je sugerirao veći urnebes, a serija je većinski "straight" triler i poštuje klišeje žanra umjesto da se s njima više izruguje. Tek u doista neočekivanom, suludom finalu, kad otkrijemo tko je ubojica, "Žena u kući preko puta djevojke na prozoru" ispunjava obećanje dano u naslovu.

Kasno za prvu sezonu, ali možda ne i za drugu, koju najavljuje "cameo" pojavljivanje jedne poznate glumice i s njom povezan novi misterij za Annu.