Sve otkako se pojavila prva fotografija Lady Gage i Adama Drivera kao Patrizije Reggiani i Maurizia Guccija u crno bijelim snježnim opravama na mondenom skijalištu počela je euforija oko novog filma Ridleya Scotta 'Dinastija Gucci'. Svaka mrvica kao što su ulovi paparazza na ulicama Milana koji je bio glavna lokacija snimanja ili konačni foršpan dodavali su nestrpljenju koje je u trenutku kulminacije – na sjedalicama kina, završilo gorkim razočaranjem.
Kritičari su biografsku dramu dočekali na nož uglavnom iz istog razloga – naglasak, nenamjerno komična verzija engleskog s talijanskim prizvukom uništila je film. Nažalost, uvjerili smo se da je to tek dio problema koji on ima. Ne samo radi jezika, morali smo zamisliti kako bi ova istinita priča izgledala da ju je uprizorio neki od velikana talijanske kinematografije. Prvi nam na pamet pada Federico Fellini koji je maestralno donosio prikaz života gornjih jedan posto, ali maštamo i o dekadentnoj viziji Bernarda Bertoluccija ili najrealnijem mogućem odabiru živućeg Paola Sorrentina.
Ukratko, film prati bizarnu ljubavnu priču jednog od nasljednika poznate modne kuće i njegove, recimo to tako – ambiciozne supruge skromnog podrijetla. Krah njihovoga braka poklapa se s obiteljskom propasti koja danas nema nikakvog udjela u mega uspješnoj kompaniji, a gotovo svi njezini članovi su završili tragično.
Otkako se pročulo da Scott snima film, oni koji su otprije znali za događaje koji se imaju ekranizirati na kavi su prijateljima mogli prepričati što se dogodilo između Maurizija i Patrizije. Dramaturški, film je postavljen na isti način, kao izlaganje slijeda događaja bez ikakvog dubljeg ulaska u intimni svijet njegovih protagonista. Kroz dva i pol sata bez trunke kreativnosti drama kronološki prati njihove živote od trenutka kada se upoznaju na jednoj zabavi, do časa kada crna udovica Patrizija biva osuđena na 29-godišnju zatvorsku kaznu.
Likovi su portretirani krajnje naivno i ne slojevito. Jasno je da nije riječ o redateljskoj odluci da se ide u tom smjeru kako bi se postigao humorističan 'camp' efekt kakav nam je obećan u traileru jer je film bolno neduhovit. Nekoliko pokušaja da se nasmije publiku dolaze iz izlizane američke šovinističke navike da se poigrava s nacionalnim stereotipima. Tu se svakako moramo još jednom osvrnuti na izbor da likovi govore engleskim jezikom s talijanskim naglaskom koji je uništio uloge inače korektnim ili čak izvrsnim glumcima. Adam Driver treba novog agenta, a ako nitko drugi neće prihvatiti posao mi se javljamo na zadatak!
Scenografija i kostimi koji su uz glumačku postavu sigurno jedan od razloga zbog kojih će ljubitelji mode kao dio ciljane publike pohrliti u kina zaista nisu razočarali, a tu su i glazbeni hitovi od Blondie do Pavarottija koji sve skupa čine gledljivijim. Međutim ta komponenta dovoljna je da filmu damo jedva prolaznu ocjenu i to samo zato što nam ga se ne da opet gledati na produžnoj.