Hrvatski vaterpolisti u subotu će se od 15.30 protiv Italije boriti za svjetsko zlato, nakon što su u polufinalu na peterce izbacili Francusku s ukupnih 17:16. Bit će to četvrto svjetsko finale za Hrvatsku, pišu Sportske novosti.
"Nakon svega je jedino bitno da smo pobijedili", bila je prva reakcija Lorena Fatovića.
- Sad analizirati polufinalne utakmice nema smisla. Čeka nas finale, tomu se treba okrenuti. Znamo mi gdje smo griješili. Vodili smo 9:6 i onda smo opet krenuli braniti rezultat. Bespotrebno. To je njih dovelo u bolji položaj u zadnjoj četvrtini, ali uspjeli smo zadržati mirnu glavu na petercima. Mate nam je na kraju donio pobjedu s tom obranom peterca. Svi smo sretni, jedino što se sada moramo dobro odmoriti.
Spomenuli ste da ste se kod 9:6 počeli braniti slično kao u finalu EP protiv Španjolske tada. Zašto?
- Ne znam, stvarno. Da vam imam što odgovoriti na to pitanje bilo bi mi lakše. Dogovorili smo se mi da se nećemo braniti, ali... Jednostavno, možda je to psiha, podsvijest da imamo osigurano nešto. Vidjeli ste i tko je, kakva je i što je Francuska. Vratili su se protiv nas. Vratili su se protiv Mađarske, isto su učinili i protiv Grčke. To više nije neozbiljan sastav.
Uloga vratara Mate Anića, čuvara mreže splitskog Jadrana je bila - da uvede Hrvatsku u finale.
- Ovo je ostvarenje snova. Ja znam koja je moja uloga u momčadi i ako treba pomoći, znao sam da ću to morati najvjerojatnije na ovaj način. Tako sam se i pripremao. Bijač je odradio cijelu utakmicu odlično. Prvih 4-5 peteraca je bilo vrhunski pogođeno s njihove strane, a... što da vam kažem. Taj trenutak kad dođete oči u oči s pucačem. Nisam znao do zadnjeg trenutka gdje ću se baciti. Jednostavno, neki instinkt proradi, neka priprema.
Video: Hrvatski vaterpolski savez
Spomenuli ste pripremu, koliko ste imali informaciju o tomu kako Enzo Khasz puca? Ili ste ga vidjeli u posljednjem djeliću sekunde gdje gađa?
- Znao sam da ide visoko. Dakle, znao sam da se ja neću baciti nisko. Ovo je stadij natjecanja gdje se i inače jako rijetko pucaju peterci nisko. Pogotovo za ovakav ulog. Samo sam se odlučio onda na jednu stranu. Kao na treningu, bez presinga i urodilo je plodom.
Da plodom, finalom!
Ante Vukičević:
- Francuska je posložena tako da najbolje koriste te svoje najjače točke. Stavljaju stalno Vernouxa u pozicije gdje je najjači. Igrača više su odlično izvlačili tu lijevu stranu gdje smo mi iskakali na njega i ostavljali puno prostora Bouetu na lijevom krilu i drugoj vratnici. Tu se mi nismo uspjeli najbolje snaći. Imali smo problema, malo su nam "curile" kontre u drugom poluvremenu, primili smo smo dva lagana gola, a u napadu smo promašili par "zicera". Kod 9:6 smo primili dva izuzetno lagana zapravo gola, pa onaj zadnji njihov s desnog krila. Malo nesreće je tu bilo za nas, ali Francuska je fantastična momčad. To su pokazali, dokazali u Dohi i tu se nema što reći. Nisu slučajno u krugu 4-6 najboljih europskih momčadi.
Priznao je da su bili "malo nervozni" te iscrpljeni mentalno i fizički.
- Rijetko kada se polufinala dobivaju s 3, 4 ili 5 golova razlike. Bez obzira o kojem se suparniku radi. Mi smo uspjeli ipak sve nadvladati, izvući utakmicu i na mišiće, a nadam se da je ostalo još "goriva" za finale. U mjesec dana igrati dva finala, to je fantastičan uspjeh! To su i dva teška turnira. Evo, nisu to uspjeli ni Španjolci, ni Mađari koji su odmarali igrače, imali smo izuzetno težak turnir i u Zagrebu, Dubrovniku, sa srcem igrali svaku utakmicu, davali sve od sebe. Kao i ovdje, i uspjeli smo opet doći do finala.
Marko Žuvela:
- Čestitam suigračima, čestitam našem stožeru, ali čestitam i Francuskoj na odličnoj borbi u cijeloj utakmici. Opet tri gola razlike u zadnjoj četvrtini i opet su se uspjeli vratiti. Taj psihički momenat njihov je očito izvanredno jak. Je, primili smo mi neke lagane golove, posebno ona dva na početku zadnje četvrtine. Da toga nije bilo, uspjeli bismo dovršiti utakmicu bez nervoze, ali to su sve čari sporta. Oni isto igraju vaterpolo. Ovako je slađe, na peterce dobiti. Znam da je gledateljima više stresa, kao da nama nije, ali je onda slađi osjećaj na kraju. Kao što sam rekao nakon Srbije, dobili smo prvu od tri zadnje najbitnije. Sada je 2 od tri, idemo na 3 od 3.
