Splićanin je donio Hrvatskoj svjetsko zlato, a sada je otkrio: ‘Karijera mi je počela prevarom, na zidiću...‘

Četiri dana nakon osvajanja zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Dohi, zlatni vaterpolisti Mate Anić i Zvonimir Butić gostovali su na Radio Dalmaciji. U samo 32 dana Barakude su osvojile srebro na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj, zlato na Svjetskom prvenstvu u Dohi, a sada ih čekaju i Olimpijske igre u Parizu.

U opuštenom razgovoru istaknuli su koliko im je bio važan doček u Splitu zbog kojeg su i pale suze na Rivi, kako je Mate na prijevaru postao vaterpolo vratar te kako su za doček u Zagrebu, odnosno izostanak istog, već dobili ispriku grada Zagreba.

U polufinalnoj drami protiv Francuske u Dohi, Hrvatska je raspucavanjem peteraca svladala jakog suparnika, a sličan scenarij i jednako tvrda utakmica čekala nas je i u finalu protiv Italije. Prijelomni trenuci u oba slučaja bile su obrane Mate Anića i glatko „skidanje“ peteraca:

„Na to smo se spremali mjesec dana. Na svakom treningu su se vježbali penali do iznemoglosti. Ja sam znao da je to moja misija, da, ako ću ikako pomoći svojoj ekipi, to će biti obranom penala. Igračima je bio tempo jak, morali su biti maksimalno fokusirani. Meni kao drugom vrataru je to bila skroz druga dimenzija psihološke pripreme. Sjedio sam na klupi, i nisam znao hoću li uopće uskočit u bazen.“- rekao je Mate Anić i dodao kako se na kraju sve isplatilo: “Dosta truda i koncentracije, ali na kraju kad te trener ubaci na zadnji penal – obraniš ga. Onda sljedeću utakmicu, u finalu Svjetskog prvenstva, na najvećem mogućem izlogu opet se to desi, opet ista sudbina, to je san snova. Zahvalan sam mu na povjerenju, naravno i suigračima koji su nas sve doveli do tog trenutka.“

Nije tajna da su Barakude sjajna klapa pa i momci vjeruju da ih je zajedništvo dovelo do ovakvog uspjeha. “Sigurno ne bi uspjeli bez te kohezije. Svi to pitaju, ali stvarno - ekipa je top, čujemo se i van reprezentativnog okupljanja tako da je gušt biti s njima.“- rekao je Zvonimir Butić.

Jakov Prkic/Cropix

Bez obzira na medalje, doček u Zagrebu je, nažalost, izostao u mjeri kakav dolikuje svjetskim prvacima. „Samo su nam rekli da idemo na večeru, proslavili smo, guštali i bilo nam je lipo“- rekao je Zvonimir. Mate je istaknuo kako će rado dati Zagrebu novu priliku kad se vrate s olimpijskom medaljom: „Dočekalo nas je i vodstvo grada Zagreba, oni su se duboko ispričali zbog lapsusa koji se dogodio i obećali su da će, ako dođe do medalje na Olimpijskim igrama, organizirati nezaboravan doček. Zbog svih ljudi u Zagrebu i okolici i zbog svih igrača iz Zagreba, vjerujem da će to bit nešto spektakularno.“

Dalmacija je zato ispravila nepravdu, dočekani su u Dubrovniku, Šibeniku, a na splitskoj rivi je bilo spektakularno od samo početka: „Već kad smo sletjeli počele su stizat poruke, slike, videa. Neopisiv je osjećaj, sanjaš cijeli život da ćeš jednom ti biti taj na bini i onda vidiš dole prijatelje, rodbinu – stvarno gušt.“- rekao je Zvonimir.

Mate na dočeku nije mogao suspregnuti suze, posebno kad je u publici vidio svog krsnog kuma:

„Sjećam se kad sam bio malo dijete, kad sam na očevim ramenima na Rivi dočekao Ivaniševića. Nakon toliko godina, Riva dočekuje mene, to je neopisivo. Vidio sam tu krsnog kuma, zagrlio sam ga i emocije su me ipak savladale.“ - priznao je Mate.

Kruna je to uspjeha iza kojeg stoji mnogo znoja, truda, odricanja, ali i kritika. Zvonimir dolazi iz velike vaterpolske obitelji, ima ukupno šestero braće i sestara, i otkrio je da je njegov dom – njegov izborni stožer:

„Nakon svake utakmice je praktički jedna vaterpolo emisija u mojoj obitelji: komentari, ideje, savjeti, primjedbe. U tom potonjem pogotovo otac prednjači. Samo da krenu još rezat snimke i to je to.“– kroz šalu će Zvonimir.

Iako su život posvetili sportu, ni obrazovanje nije zapostavljeno. Osim vaterpola, Matu i Zvonimira veže i građevina. Mate je diplomirao, a Zvonimir je trenutno na diplomskom studiju te je pozdravio mamu uz obećanje da će uskoro i to poglavlje uspješno završiti.

Zanimljivo, danas trofejni vaterpolo vratar Mate Anić otkrio je voditeljima Ines Nosić i Gordanu Vasilju kako je njegova karijera počela – prevarom: „U najmlađim danima sam trenirao u Hajduka dvije, tri godine. I u pauzi od baluna sam odlučio pokušati s bazenom. Nisan bio brz u plivanju, pa su me brzo stavili na branku. Kako nisam imao nikakvih osnova, bio je jedan mali zidić ispod od kojeg sam se ja odgurivao i skakao i sve branio. Naravno da je to zabranjeno, ali sam brzo osvojio simpatije i suigrača i trenera. Ostavili su me na toj poziciji, i evo me tu, do danas. Ali već odavno igram po pravilima.“- našalio se Mate.

Zlatni dvojac je u studiju Radio Dalmacije zapjevao Grdovićev hit „Za sva vrimena“ koji ih podsjeća na Matin pir. Mate je danas sretno oženjen i otac djevojčice, Zvonimir u sretnoj vezi, a na pitanje kada će pred oltar rekao je: „To je moja djevojka, moja ljubav i nema tu straha“.

Na pitanje kada bi morali birati - bi li radije da Hajduk osvoji titulu ili da donesu olimpijsku medalju kući, mudro su zaključili. „Hajduk neka osigura titulu, a mi ćemo Olimpijsku medalju!“

Izbornik Ivica Tucak je izjavio kako ova medalja neće imati toliki značaj ako ne privuče djecu u bazene, s čime su složili i naši zlatni reprezentativci. „Dečki i cure, dođite na bazen – vaterpolo je predivan sport i bit ćete dio predivne zajednice koja će vam ponuditi puno toga lijepoga u životu: uspomene, drugu obitelj, nezaboravne trenutke. Ako se itko misli – nemojte!“- zaključio je Zvonimir.