‘Pomeo‘ Đoković Ebdena, brzo je završio meč i nije bilo druge nego se spustiti do mixed zone da čujemo što kaže legendarni tenisač. U Parizu je u lovu na jedino što mu nedostaje – zlatna olimpijska medalja. Prvu prepreku lako je svladao, podružio se potom s novinarima i otišao. Valja se pripremiti za dalje... Sreli smo tu kolege iz Srbije. Sva sila ih prati Đokovića. A kako i ne bi, ipak je riječ o, po mnogima, najvećem tenisaču u povijesti.
Susreli smo tako Željka Vučkovića, dobro znano lice u tamošnjim medijima, novinara i urednika novinske agencije Tanjug. Upućen je Vučković u sve prilike i neprilike oko Novaka. Poznaju se, kaže, godinama već. Spremno je stao pred našu kameru i uvijek će, tvrdi, za prijatelje iz Hrvatske. Za ‘Slobodnu‘ je analizirao u čemu je Đoković griješio na prijašnjim igrama, zašto mu je zlato izmicalo. A dotaknuli smo se, naravno, i njegovog odnosa s Goran Ivaniševićem. Sve je tu jasno, objasnio je Vučković, dobro upućen u materiju...
- Novak je dobro kao što ste i sami vidjeli. Njegov osmijeh, njegov izraz lica mi govori puno. Mi koji ga dugo poznajemo po njegovom govoru tijela možemo zaključiti kakva je situacija. On nije osoba koja može sakriti kada postoji problem.
Njegov pristup u Parizu je drugačiji. Pazi se na svaki detalj i ništa se ne prepušta slučaju. Zlatna medalja glavni je i jedini cilj.
- Puno je iskusniji nego na prijašnjim olimpijskim igrama kada je radio neke greške poput one s boravkom u olimpijskom selu, tisućama ‘selfija‘. Čak mogu povući paralelu s Tokijom, danas je puno brže završio mixed-zonu što znači da je fokusiran na ono što ga čeka još u Parizu. Želi se odmoriti i pripremiti za sljedeći meč. U Tokiju je znao ostati po dva sata u mixed zoni.
Prebacujemo se, potom, na nama bliže teme. Dugo su surađivali Đoković i splitski as. Štošta je Goran donio igri najtrofejnijeg tenisača svijeta... Naveliko se pisalo i o njihovom odnosu. Znao bi Novak planuti, poletjele bi i teške riječi, ali sve u ‘rok službe‘. Nije nikada bilo zle krvi među njima. Štoviše, bio je to njihov način suradnje. Razumjeli su se...
- Ja bih taj odnos ocijenio kao profesionalno – prijateljski. To vam je ono kao kad mi odemo s prijateljima na termin igrati nogomet. I onda se tamo zakačimo, bude tu svega da bi ostvarili neki rezultat, ali poslije toga u kafani uz neko piće sve riješimo.
Godine su prošle i kraj se prirodno približio. Skandala, niti velike svađe među njima nije bilo, tvrdi iskusni Vučković.
- Mislim da tu nije bilo nikakvih problema. I Novak i Goran su to više puta potvrdili. Bio je to jedan fantastičan spoj. Sama činjenica da Novak poslije Gorana nije angažirao novog trenera govori o tome da nije postojao problem između njih dvojice.
Novaku je 37 godina i pravo je čudo što i dalje igra na vrhunskom nivou. No, četrdeseta se bliži i jasno je da mu karijera, nažalost, neće trajati još dugo.
- Đoković polako spušta nivo na kojemu se nalazi njegova karijera. Ovo mu je vjerojatno pretposljednja sezona. Nisam siguran da će iza toga više igrati. Goran je napravio puno za Novaka. Sličan je to mentalitet.
O Ivaniševiću srpska javnost ima sjajno mišljenje. Godine rada s Novakom učinile su ga rado viđenim likom.
- Imam dovoljno godina i pamtim Ivaniševića iz igračkih dana. Sjećam se njegovog finala Wimbledona protiv Patricka Raftera. Uhh, to je užasno dugo trajalo. Goran je veliki šampion i sjajan tip. Imali smo se priliku družiti u Beogradu i mislim da je dobrodošao svugdje, tako da tu nema nikakvih problema.
Jasno je kako je Đoković glavna zvijezda srpske delegacije u Parizu. Od njega se i najviše očekuje. Vučković kaže da čitava ekipa, svi srpski sportaši s njim proživljavaju sve pobjede i poraze.
- Goran je s Novakom bio i u Tokiju na zadnjim Olimpijskim igrama. I njemu je teško pao poraz u polufinalu. Kad Đoković ne uspije osvojiti medalju, to utječe na čitavu srpsku ekspediciju. Nadam se da će ovdje Novakovo zlato donijeti ono što čekamo godinama. Mi imamo projekciju o mogućih 10 olimpijskih medalja kako bismo oborili svoj rekord. S kim god sam pričao, svi se slažu, mijenjali bismo devet medalja za jednu Novakovu zlatnu! Tada bi imao sve.
Ne treba posebno isticati što Srbima znači Đoković. Odavno za njih nije samo sportaš...
- Novak je u Srbiji više od sportaša. Teško je riječima opisati koliko ga volimo. S njim se veselimo i tugujemo. Dosta smo tugovali ove godine. Još nije osvojio trofej. Vrijeme je... Zaslužio je Novak, a zaslužili smo i mi da dočekamo to olimpijsko zlato. A Pariz je sjajan grad za to – poručio je Vučković za kraj.