Španjolska ili Engleska. Došli smo do same završnice, još finale i mjesec dana Europskog prvenstva u nogometu ostat će iza nas...
Vatreni naši su (nas) davno ohladili, okrenuli smo se kup-završnici „ostatka Europe” i kakav smo nogomet uopće gledali, što vam se čini? Je li rasplet do završnog okršaja bio pravedan, što za nogomet znači da su u finale ušle Španjolska i Engleska, dvije rekli bismo suprotnosti onoga što smo gledali u dosadašnjem tijeku Eura... Španjolska, koja je naše isprašila sa 3:0 na samom startu i Engleska koju smo, s ponosom se sjećamo, svladali u polufinalu Svjetskog prvenstva prije šest godina u Rusiji, a to spominjemo jer nam se tada Engleska činila jačom od ove sada...
Dajemo riječ sugovornicima, Ivan Katalinić nam kaže:
- Ovo je jedno od lošijih prvenstava, a nije isprofiliralo ni posebno novih igrača, a ni strijelca... U redu, Lamine Yamal se istaknuo, isplivao je, jer Španjolska igra s krilima i on se potvrdio kao talenat koji dolazi, ali ja bih volio da je Euro ponudio više mladih koji se nameću i dolaze na scenu. Bellingham je za mene već etabliran igrač, nije novost. Ostale ekipe igraju s jednim krilom koje su povlači ili na ta oba mjesta stavljaju vezne igrače. Španjolska ima brzance i to je istaknula kao nešto drugačije od svih.
Katalinić je nastavio:
- Čudno mi je kako su se sastavile skupine, bilo je skupina u kojoj su stavili sve favorite i naprotiv grupa sasvim drugačije, slabije konstelacije. Dogodilo se da su u dijelu ždrijeba Englezi ostali istaknuti kao favoriti što im je olakšalo posao dok su igrali neuvjerljivo. Prvenstvo bih ocijenio sa 6,5, ne više, spašava stvar što je ipak bilo uzbuđenja i pogodaka u samoj završnici, tako da su i dosadne utakmice pri kraju donosile uzbuđenje. Bez obzira što Španjolska igra drugačije od ostalih zbog tih svojih krila, može presudit na kraju i fizička spremnost, a tu su se Englezi pokazali kao najbolji. Uspijevali su u finišu davati golove što pokazuje određenu svježinu i mentalnu snagu. Po igri prvak bi trebala biti Španjolska, ali Engleska je u naletu po prikazanom u posljednje dvije utakmice! Ne bih nikome dao prednost, fifty-fifty.
Ivan Gudelj nam je rekao:
- Prvenstvo je kao i svako imalo svojih dosadnih, ziheraških partija, ali i uzbuđenja, dobijali smo više u trenucima kad smo manje očekivali, na primjer u sudaru Austrije i Turske. Dao bih ocjenu 6,5, što i nije neka posebno dobra ocjena. Kad imate skup najboljih igrača onda bi bilo logično da dojam bude za sedam i pol ili osam najmanje, a ako dajem 6,5 onda je to tako, osrednje... Španjolci su zasluženo u finalu, ali mene intrigira Gareth Southgate, izbornik je stalno izložen salvama kritika, a on gura naprijed, on zna kako igrati kad je turnirski sistem u skupinama ili kad se okrene kup-bitkama, na ispadanje. Potcjenjuju ga previše i zbog toga bih u finalu dao 55:45 na Englesku, jer je trenutak da se i on okiti titulom!
Zoran Vujović nas podsjeća na staru činjenicu:
- Kad se igra u lipnju to u pravilu bude prvenstvo umornih, prisutan je itekako umor, neki su igrači iscijeđeni, eto Mbappe bolje bi bilo da uopće nije nastupao, nije ga bilo nigdje... Dominirala je obazriva igra na sve strane, osim Španjolske koja je s krilima o kojima svi govore na svoj način oduševila i iskočila iz šablone. Iskreno, po meni ono nije bio penal za Englesku protiv Nizozemske, robujemo nekim pregledima, detaljima, a igrački gledano, ono nije bio prekršaj za penal... Draž prvenstva je i golema posjećenost, sve su reprezentacije imale gomilu navijača koji su ih bodrili što je popravljalo ukupni dojam stvoren od osrednje igre.
Zoran je škrt u ocjeni, strog, takav je bio igrač, samo najbolje je priznavao:
- Ukupna ocjena je – 6. Jedva 6. A ne može više, jer bilo je dosadnih utakmica, umor je učinio svoje. Na kraju kad sve zbrojim zasluženo bi bilo da prvak bude Španjolska, bili su najbolji tijekom cijelog prvenstva.