StoryEditor
Rukometvelika karijera

Od Švedske do Švedske: Lino Červar stigao je prije 18 godina na mala vrata, a odlazi kao legenda hrvatskog rukometa

Piše Vedran Babić
26. siječnja 2020. - 19:38
Ante Čizmić/HANZA MEDIA

Nije išlo. Hrvatski su rukometaši ostali bez goriva, bez snage i bez europskog zlata u finalu u Stockholmu. Morali smo stisnuti ruku Španjolcima koji su tako obranili naslov prvaka Europe.

Kad smo se vratili nakon zaostatka 12:16 i poveli 19:18 golom Stepančića, sve je „mirisalo” na još jednu dramu sa sretnim završetkom po nas. Nešto slično kao protiv Španjolaca u Beču, ali i protiv Nijemaca. No ovaj je put scenarij bio drukčije ispisan. Čudesna pobjeda nad Norveškom u petak očito nas je previše potrošila jer je bilo vidljivo da nam nedostaje svježine. Nisu ni Španjolci briljirali, i oni su bili izmoreni, ali su ipak pokazali više mirnoće i odlučnosti u ključnim trenucima. Na kraju krajeva, na cijelom turniru nisu izgubili ni jednu utakmicu, stoga se njihovoj tituli nema što prigovoriti.

Naša obrana po običaju nije bila loša. Ostali smo u gabaritima našeg prosjeka od 22 primljena gola, no ključ je bio napad koji nije imao ideju ni energiju. Mučili smo se na postavljenu obranu, a s vanjskih smo pozicija bili bezopasni (samo četiri gola iz 14 pokušaja). Španjolci su nas dobro zatvarali, a imali su i boljeg vratara. Perez de Vargas je skupio devet obrana, dok su naši Šego i Ašanin ostali na zajedničkih pet. Nismo ovaj put dočekali njihova herojstva, a nismo se baš proslavili ni igrom sedam na šest...

Dok su se naši reprezentativci predvođeni najboljim igračem turnira Domagojem Duvnjakom penjali na postolje, pratio ih je pljesak naših mnogobrojnih navijača na tribinama Tele2 Arene. Zaslužili su „kauboji” pljesak jer budimo realni malo je tko prije početka prvenstva vjerovao da će Lino Červar i njegovi igrači biti u igri sve do posljednjeg dana. Međutim, od prvog su dana pokazali strašnu borbenost, srce i karakter kojim su osvojili srca i neutralnih navijača.

- Ponosan sam na ove momke. Krvavo smo zaradili finale. Dečkima ništa ne zamjeram, a za zlato nam je falilo više širine. Španjolci su iskusni, znaju držati loptu i dugo su napadali. Njihov vratar bio je dobar, spriječio je nekoliko velikih šansi. Pali smo zadnjih pet minuta. Možemo s ponosom otići kući – rekao je Červar.

Naš izbornik, eto, u posljednjoj godini izborničkog mandata nije uspio kompletirati sva tri velika zlata. Svjetsko i olimpijsko zlato ostaju usamljeni. No Červar je zadužio hrvatski rukomet i sport. Jer vratimo se malo u prošlost. U trenutak u kojem je Červar preuzeo Hrvatsku. Bilo je to u ožujku 2002. godine nakon debakla na Europskom prvenstvu na kojem smo zauzeli posljednje, 16. mjesto. Taj se Euro održao u – Švedskoj. Pa tako možemo reći da je Linova priča s „kaubojima” trajala od Švedske do Švedske. Zatvorio je krug.

U dvije i pol godine tu reprezentaciju, koju je tada malo tko htio prihvatiti, odveo je do naslova svjetskog prvaka i olimpijskog zlata. Stvorio je generaciju koja nas je toliko puta učinila ponosnima, a od Hrvatske je kreirao velesilu koja se iz godine u godinu borila za medalje.

- Ne možeš dobiti sve. Moraš biti zadovoljan s onim što imaš. Zahvalan sam i ne mogu se žaliti. Hvala svima koji su bili uz mene. Od igrača, pomoćnika do logistike. Nemam si što predbaciti, zadovoljan sam karijerom – govorio je Červar kao da se već sada oprašta od reprezentacije, iako bi je trebao voditi još u travnju u kvalifikacijama za Olimpijske igre i, nadamo se, u srpnju i kolovozu na olimpijskom turniru u Tokiju.

Često osporavan, čak i nakon svih tih uspjeha s reprezentacijom (ukupno deset medalja), Červar je ostao vjeran i dosljedan sebi. Iako je s Hrvatskom doživio razočaranja na Euru 2018. i Svjetskom prvenstvu prošle godine, stari je lav uzvratio udarac. Ovu Hrvatsku, koju su mnogi otpisali, doveo je pred vrata raja. U novo finale. Nije uzeo zlato, ali je učinio zemlju ponosnom.

- Srebro posvećujem obitelji, supruzi, djeci i unučadi. Sretan sam. Ne žalim ni za čim – jasan je bio Červar.

Prije 18 godina Lino Červar stigao je na mala vrata, s dosta skepse, a odlazi kao legenda.

Izdvojeno

11. srpanj 2020 22:31