Slobodna u utrobi hotela u kojem spavaju ‘bijeli‘, Miro iz Drniša poručio: Igrači su fini i pristojni, ko‘ curice

Osoblje hotela Coral koje skrbi o hajducima nadasve je ugodno, a jedan je baš - izraziti hajdukovac. I posluživati ‘bijele‘ za obrocima u hotelskom restoranu poseban mu je užitak. Da bude sasvim blizu svojih ljubimaca.

Hajduk je u posebnom restoranu u skrovitom hotelskom krilu, u VIP Lounge prostoru i ‘ne miješa se‘ s ostalima koji se hrane u glavnom pansionskom prostoru gdje su i Celje i Slask i gdje je i Fehervar bio i relativno puno gostiju, mahom u vremešnom dobu. Ima dosta Talijana, ćakulaju, uživaju u jeseni svg života. Hajduk je malo – poseban. Kako je i red.

A Miro, Miro iz Drniša koji je junak naše male priče, malo je s hajducima, malo na svom redovnom zadatku s ostalim ‘smrtnicima‘.

Nabasali smo baš na njega pitajući (se) tko je tu hajdukovac, kao da ih prebrajamo, ali zanimalo nas je i naletjeli smo baš na Mira Vrekala.

- Ja sam hajdukovac! - rekao je ponosno.

- Ima još jedan, Matko, on i ja smo baš navijači, a on je kuhar i sad je na slobodnim danima...

Sve dinamovci

A ovi ostali?

- Ma pustite ih, sve sami dinamovci!

Pa je li vas zafrkaju?

- Pa i nisu pretjerano. Kako kad. Uglavnom su oko mene Slavonci, vole Dinamo, ali za reć pravo nogomet ih baš ni ne zanima. Ja sam hajdukovac i to žestok - drago mu je što može iskazat emocije.

E sad, u hotelu su posebna pravila ponašanja, nemoj slikat ovo, nemoj ono... Tamo gdje Hajduk blaguje, fotoreporter Robert Matić odlaže kameru i ne slikaje. Nije uputno ni da zadiremo u jelovnik budućih šampiona, možemo samo odoka pogoditi da se hrane nemasno i neslano, ali sve po strogom kaloričnom propisu, što ide uz stroge uzuse klupskog nutricionizma. Miro nam može samo posvjedočiti kakvi su gosti.

- Ma fini i pristojni ko curice. Eto, nemojte reć ko curice, ali fini su i pristojni momci.

Nitko nema nekih posebnih zahtjeva, da zanovijeta?

- Ma kakvi, ustrojeni su kao vojska, šutljivi, tihi, besprijekornog ponašanja.

Pa to onda i nije vijest, a vi ste iz Drniša, rekoste. Otkud u Umagu?

- Pa ima eto više od 30 godina, otišao iz rodnog kraja u Istru i smjestio se ovdje. Lijepo mi je, radi se, tri desetljeća u ugostiteljstvu. Blizu je šezdeseta...

Uspomena za cijeli život

Ostala je ljubav prema Hajduku?

- Oduvijek za ‘bijele‘, a sad i uz ‘bijele‘. Daleko mi je Split i Poljud, teško je na utakmice doći. Ali, izdaleka, ljubav može samo jačati. Ovo mi je sad uspomena za cijeli život.

Da služite buduće šampione?

- E kad bi se i to ostvarilo, da budemo prvaci, nitko sretniji od mene.

Jesu li obećali kakve suvenire?

- A bit će valjda nešto i od toga, nisam se nametao od prevelika respekta. Ako me se sjete, super.

Tko vam je najdraži igrač Hajduka?

- Blaž Slišković!

Ma dobro to, Baka, iz našeg doba mladosti, nego sada, od ovih danas?

- A Livi, Livi, ne trebate to ni pitat. Marko Livaja, naša uzdanica. Sad je momenat da budemo pravi i osvojimo titulu.

Pa će i dinamovci oko vas biti tiši, pustit će Mira na miru?!

- Kao da su i oni spremni da je ovo naša godina. Svjesni su da smo mi sad bolji – rekao nam je Miro Vrekalo, konobar, hajdukovac u hotelu Coral u Umagu.