Anticiklona je okrenila na ciklonu, bonaca na tramuntanu, a vrime u nevrime. Ivan Perišić odlazi iz Hajduka, logično, vijest je to koja je uznemirila, uzdrmala redove hajdučkoga puka. U klubu se trude prikazati kako sve drže pod kontrolom i da je u četvrtak važna utakmica u Poljudu, ali, da je dobro - nije.
Kopam malo po Cropixu, tražim fotografije kojima ću ilustrirati ovaj tekst. Na jednoj Perišić i Brekalo, ono kad su na centru Poljuda mahali razdraganim navijačima praćeni ovacijama punog stadiona, već sada nema ni jednog ni drugog u Hajduku, Brekala smo već i zaboravili kao da nikada nije ni bio, a šta ima da su došli...
Na drugoj, gledam, Jakobušić i Perišić, ono kad ga je predsjednik Lukša doveo u Hajduk, koja je to euforija bila majko mila... Obojica su uživala status božanstva, a evo ni jednog ni drugog više nema tu...
A šta kaže hajdučki puk? Puk je puka‘ po tko zna koji put, navika na batine ka tovar. Stalno nešto. Uprave, treneri, igrači... Stalno netko. Jedino titule i Europe nema. Odavno.
Većina komentatora po društvenim mrežama razočarana je Ivanom Perišićem. Što god da je bilo i što god se zapravo dogodilo, a očito da sve još ne znamo, većina drži da Perija nije bio korektan i da je ciljano iskoristio Hajduka za oporavak nakon teške ozljede u Engleskoj s ciljem da ode na Euro u Njemačkoj ovo ljeto. Ima tu i vrijeđanja, pa i prijetnji tipa ”neće više smjeti prošetati južno od Svetoga Roka, a pogotovo ne Splitom”. Toliko je daleko otišlo. Tako je to u sredinama gdje je nogomet najvažnija glavna stvar na svijetu.
Nekima ni Nikola Kalinić nije po volji. Sportski direktor koji treba uvesti red i disciplinu u svlačionicu, a sam je, kažu, kao igrač imao problema s ponašanjem. Ne jednom.
Predsjednik Ivan Bilić brani se šutnjom.
U sveopćoj konsternaciji mnogi se odriču dresa s brojem četiri na leđima, osjećajući se prevarenim ne žele Perišića više nositi na svojim leđima. A tako su ga rado kupovali ono kad je Perija konačno osvanuo na Poljudu... Jedan je navijač napisao da jedino što je u ovo priči ostalo čisto je Ivanov dres "koji nije pošteno zaprljao", a on je, navijač, teško i naporno radio da bi zaradio i sebi i svojoj djeci kupio dres s Perišićem na leđima.
I kao uvijek kad mu je teško u životu čovjek se hvata za nešto što će ga održati iznad površine, za neki komad drva koji će ga spasiti da ne potone. Većina je taj spas pronašla u - Marku Livaji. Što nikako ne znači da je on drvo, to je samo igra riječi.
Kažu, sad se vidi kolika je njegova veličina, istinska ljubav prema Hajduku. Nije se vratio među Bijele ozlijeđen, na par mjeseci, vratio se u naponu snage, u najboljim igračkim godinama. I sve što igra i kako se ponaša otkako se vratio... Kažu, samo je jedan kralj. Svi ostali su prolaznici.
U Poljudu i oko njega već godinama stalno gledaju u nebo. Zazivaju vrime. Na žalost, uglavnom okriće na nevrime. Neka i Maloga Vakulu ubace u stručni stožer, da ih ne iznenade oluje poput ove današnje.
Stara je narodna da prva kiša nakon Velike Gospe znači i početak kraja pravog lita, vrućina i lipih vrimena. Nadajmo se da ta kiša neće pasti ovaj četvrtak, baš na sami blagdan. Kiša će, neće...
