Opet smo u situaciji da pišemo ‘pola Splita traži – trenera‘ ili cili Split i šire, a referiramo se na onu prvoprilsku šalu kad je javljeno na radiju da se kit nasukao na Kaš(j)unima. Pa su mnogi naivno pohrlili na tu splitsku plažu ‘s ove strane Marjana‘ e da vide i to čudo neviđeno, pa su ostali - namagarčeni. Otud i pjesmica, pošalica ‘pola Splita traži kita‘, a mi to prenosimo opet i iznova na bremenito ozračje hajdučke svakodnevnice.
Još jednom smo u karijeri reportera u ljutoj potrazi i potjeri kako bismo dokučili tko će naslijediti Juru Ivankovića za kormilom prve momčadi Hajduka. Otkako smo "otkrili" da bi Ante Šimundža potencijalno mogao biti taj, demantiji nam stižu sa svih strana. Podsjećamo da je Šimundžu bivši predsjednik Hajduka Marin Brbić kontaktirao u proljeće 2015. prije nego što će izabrati Damira Burića. Nije došao. A danas, ne da nije zanimljiv, naprotiv, nego nam tumače da neće, odnosno ne može doći. Pobunio se najprije Šimundžin agent Adran Aliaj, a sve je to ponukalo i našeg i vašeg starog znanca Marijana Pušnika da nam i sa svoje strane priskoči u pomoć.
Ne znamo kakvo je točno vaše mišljenje o Pušniku, no jamčimo vam da je srdačan sugovornik. A i bolji je trener, dajemo ruku u vatru, puno bolji nego što biste pomislili. U svakom slučaju gušt ga je imati za sugovornika.
Okružen nepovjerenjem
Što se tiče opaske ‘kakav je Pušnik trener‘, mi smo, mislimo na podneblje, nadasve - okrutni. U startu nam već nitko ne valja. Napokon, tko je sve defilirao poljudskom scenom, Pušnik, osebujan u stilu bio je bolji od mnogih. Po našem starom lošem običaju bio je odmah okružen nepovjerenjem i nestrpljenjem. Klasika.
Pušnik se, međutim, plasirao u play-off rundu za plasman u skupine Europske lige, falilo mu je samo da Haris Medunjanin promaši penal za Maccabi Tel Aviv. Medunjanin nije promašio, kasnije jest Marko Ćosić za Hajduk i adio skupino.
Dnjipro, Slovan Liberec, Maccabi Tel Aviv i Everton zaustavljali su Hajduk četiri godine zaredom u predvorju ostvarenja snova i duboke UEFA kese s novcem, toliko željenog plasmana u skupinu Europske lige. A što se to uradilo poslije, minulih godina? Čast svima, ništa. Jedno veliko ništa. Gzira, Galatasaray, Tobol, Villarreal i PAOK su zaustavljali ‘bijele‘ u ranijoj fazi natjecanja.
Pušnik, pamtimo ga s osmijehom od uha do uha i Hajdukovim šalom oko vrata što bi ga potom ritualno objesio na vrh trenerske klupe, rado je i kasnije pohodio Poljud da gleda derbije. I da opet osjeti atmosferu "ludoga grada" pod Marjanom koju je tako zavolio. I koja ga je nosila tog ljeta 2016. godine. Javio nam se:
- Neće Šimundža iz Maribora, u to sam uvjeren. Čisto sumnjam da se mogu ostvariti bilo kakve kombinacije. Zapravo sam siguran. On je vrstan trener, ali sad Maribor iznova slaže kockice, a Šimundža ima ugovor s njima. U Maribor dolazi bogati ulagač, Turčin Acun Ilicali, turski biznismen koji u vlasništvu ima i engleski Hull City. Bit će novca ovdje u Mariboru i velikih ciljeva! Lova do krova! Samo vas upozoravam. Ništa od Šimundže – javio nam se Pušnik.
Žao mi je, žao mi...
I njemu je žao što Hajduk (ni) ove godine nije uspio. Rekosmo da voli ozračje Poljuda, nadao se tituli "bijelih", u tih nekoliko mjeseci (17 je ligaških utakmica vodio) Hajduk mu je prirastao srcu. Ali ima i poruku za sve nas, u svom stilu:
- Dajte, kakav stranac, molim vas, čitam da se opet puca na stranca... Bolje uzmite nekog Dalmatinca za trenera, da vas opet neki Janez ne zafrkne – nasmijao se. Jasno da je aludirao na sebe i svoje razdoblje u kojem je imao velike planove, nerealizirane. Nije bio prihvaćen...
Podsjetimo se na trenutak, poveo je sa sobom i kineziološkog stručnjaka Srđana Đorđevića iz Ljubljane, apsolutnog autoriteta na planu kondicijske pripreme sportaša. Govorkalo se kako će zimske pripreme Hajduka na Pohorju voditi sprinterica Merlene Ottey, fantastičan sportski lik, atletičarka svjetskog glasa koja je Jamajku zamijenila Slovenijom. Primijenio bi Pušnik i japanske metode i filozofiju na koju se „navukao” dok je uspješno radio u „zemlji izlazećeg sunca”, ali ni Japan, ni Đorđevića, ni Ottey nije uspio implementirati u tradicionalno kompleksne odnose „bijelih” u klubu i svlačionici. Naprosto nije stigao. Nisu mu dali dovoljno vremena ni povjerenja.
Kratak za penal do velikog uspjeha protiv Maccabi Tel Aviva, Pušnik je ubrzo nestao u labirintu poljudskih hodnika hajdučke zavrzlame.
Zato je poruka za kraj zvučala jetko, pušnikovski:
- Dajte, nemojte da vas opet neki Janez zaj... !
