Tko god je u Hrvatskoj pogledao videa gdje navijači iranskog Persepolisa (finalista Azijske lige prvaka) luduju sa njihovim trenerom Brankom Ivankovićem doslovce jurišajući tijelima na autobus kluba ili kada se stadionom Azadi prolama "Beranko, Beranko!" mi kažu: "Branko je u Teheranu ko Tito u bivšoj Jugoslaviji - sjedi i maše!"
Na prvi pogled je uistinu tako, ali iza tog obožavanja, navijačkog delirija i idolpoklonstva epskih razmjera se krije krvavi Brankov rad koji u teheranskom Persepolisu traje četiri godine. Klub se kada je on došao borio za opstanak,a onda je Branko od posrnulog diva napravio lava koji kida sve
- Trebali smo ispasti, ali sam ih ostavio u ligi, iduće godine nam je titula pobjegla zbog gol - razlike,a onda sam u trećoj godini boravka postao prvak Irana...