Slaven Bilić: Hajduk je život, više od nogometa, a titula Bilih bi bila dobra svima osim Dinamu. Leko? Razočaran sam...

Dojam je kao da smo se “jučer” vraćali iz Francuske, u zrakoplovu tada svježe ovjenčanih Brončanih. Bio je “svoj”, čupav s pramenovima, naušnicom i friško uneređenim kukom. Dok smo čavrljali u avionu punom sreće i šampanjca, bol je bila privremeno zatomljena, pišu Sportske novosti. Dvije godine kasnije postat će svjestan kako više ne može igrati na vrhunskoj razini. Ozljeda je u Francuskoj, uz injekcije i napore zdravstvenog osoblja, kroćena koliko god se moglo da odradi Mundijal. I uspjelo se, slavilo se broncu, koja je njemu, Slavenu Biliću, kasnije skratila igračku karijeru...

- Teško mi je, ali je vrijedilo! - kazat će koju godinu kasnije kad se okrenuo kompenzaciji traume odvajanja od terena. Postao je trener.

Danas je Super Slav, kako su mu tepali navijači u West Hamu, 55-godišnjak. Nije više čupav, ima sijedu kosu i bradu, ali je i dalje stilom svoj. Kroz tijekove vremena jednostavno će se spoznati da je s njim drugačija razina razgovora nego s mnogima u nogometu. Ne zato što je diplomirani pravnik, nego više stoga što je čovjek intelekta. Može se raspravljati kakav je trener, kome se više ili manje sviđa, ali na planu inteligencije i širine osobnosti Slaven Bilić je vrh.

Poziv ga zatiče u Al Mubarrazu, strateški važnom gradu istočnog dijela Kraljevine Saudijske Arabije. Gravitira mu sa “spojenim” susjednim gradom oko 1,5 milijuna stanovnika. Dakle, nije nikakva zabit, kako bi netko mogao pomisliti jer nije Rijad ili Džeda…

- Meni je, pogotovo otkako se u listopadu priključila obitelj, ovdje sjajno! - kazat će u uvodu eksluzivnog intervjua za Sportske novosti.

- Živio sam u Džedi prije pet godina kad sam radio u jednom od četiri najveća saudijska kluba, Al Ittihadu, i imam dovoljno spoznaja o načinu života u ovoj zemlji. U Al Mubarrazu je manje ljudi, ali opet je to velik grad i kao svi takvi ima puno sadržaja i stvari koje će vam olakšati život. Ovdje je, recimo, najveća oaza palmi u Saudijskoj Arabiji, ima ih 3 milijuna. Naravno, u odnosu na prije pet godina, u cijeloj Saudijskoj Arabiji primjećujem izuzetne iskorake, nevjerojatno je što sve rade i kako predano ostvaruju svoje strateške ciljeve.

Familija je, kažu, ključni faktor da stranci tamo lakše žive?

- Pa, familija je svugdje i svagda ključna da se kvalitetnije živi. Istina je da mi je puno ljepše otkako su se supruga Ivana i tri kćeri, Sofi, Nia i Elena, preselili. Djeca idu u ovdašnju britansku školu, uklopile su se dobro jer su još za dana u WBA počele taj program. Sada slijedi 45 dana pauze zbog Azijskog prvenstva, malo ćemo odmoriti, ali ne možemo doma u Hrvatsku jer djeca se vraćaju u školu 7. siječnja.

U srpnju ste postali dio Al Fateha. Ispričajte nam tu priču.

- Ha, priča je nogometa i kao takva relativno uobičajena. Imao sam raznih poziva i s Bliskog istoka, a onda se pojavio Al Fateh. Učinilo mi se dobrom prilikom. Tri su kriterija kako se tretiraju ponude. Jedan je snaga kluba, drugi su financije a treći život u okruženju. Logično je da se prioritet kriterija mijenja ako imaš poziv iz Engleske ili zemlje Bliskog istoka. Ponuda iz Saudijske Arabije je u startu financijski isplativa, ali i ostala dva kriterija moraju proći onaj prag koji će te potaknuti da prihvatiš. Sve to sam dobio u Al Fatehu i eto…

U Al Ittihadu ste kratko trajali, ali ste obilato naplatili otkaz nakon 20-ak utakmica. Al Fateh je s vama zasad na toj brojci, kakve su perspektive?

- Ovo je klub u kojem nema one uobičajene instant situacije za trenere, što više nije stvar Saudijske Arabije, nego cijelog svijeta. To da se treneri mijenjaju non stop je pošast. Imam ugovor na dvije godine i mislim da je to optimum za klub i trenera. Što će vam duže, ionako ćete s klubom nastaviti dalje ako su svi zadovoljni, a ako ne svima se lakše osloboditi obveza.

U jednoj ste fazi ove “nove” Saudi Professional League bili u statusu hita?

- Istina je, do prošle reprezentativne pauze baš smo imali pobjednički ritam. No, onda se dogodilo ono što je u današnjem nogometu postalo od najvećeg utjecaja u definiranju natjecateljske sezone - ozlijedilo se u kratkom vremenu pet prvotimaca, i to oni koji su najvažniji i kao kvaliteta (stranci) i kao pozicija, a to su napadači. Ušli smo u lošiju fazu, ali se polako stabiliziramo. Trenutno smo na 6. mjestu…

Četiri prva kluba su pod paskom državnog fonda i priča za sebe, a Al Fateh je prošlu sezonu bio šesti. Kakva je ambicija kluba koji je samo jednom bio prvak i to 2013.?

- Rekoh, klub je stabilan, ne divlja s trenerima, igračima, logično funkcioniraju. Recimo, kazao bih da je to kao nekad Slaven Belupo u HNL-u, koji je bio pojam za stabilnu, organiziranu i uspješnu sredinu. Što je bilo lani više i nije kriterij jer se liga uvelike promijenila ogromnim ulaganjima i dovođenjem mnoštva igrača. Ovo je sada novi poredak, nova era, stvaraju se nove vrijednosti i odnosi.

Vaš dojam iznutra o novom svjetskom eldoradu nogometa i boomu koji je zabrinuo Europu?

- I kad su bili zatvoreni kao država, Saudijcima je nogomet bio poput najdražeg hobija. Oni imaju strast za nogometom i zato sam uvjeren da će jako napredovati. Njihova su ulaganja dio velikog državnog projekta i vizije Saudi 2030., s kojim žele kao društvo postati dio top 5 - top 10 u svemu čemu streme. Imaju novac, a imaju i strast nogometa. Oko 80% njih su navijači četiri velika kluba, to su kao vojske navijača i tretiraju igrače kao rock zvijezde. No i svi ostali rastu, a to i je bit svega.

Mislite na rast i “nedržavnih” klubova?

- Više-manje su svi ovdje pod kapom ministarstva sporta, ali četiri velika su financijski najbolje praćeni iz državnog fonda. U idućoj fazi bit će još klubova koji će u privatizaciju i širiti svoje moći.

I vaš Al Fateh?

- Mi smo, ponavljam, stabilan klub, s urednim plaćanjima i dobrim uvjetima. Sve što bi došlo iznad toga, naravno, jačalo bi natjecateljsku moć. Nedavno smo preselili na novi stadion. Imamo dobar kamp, s pet izvanrednih travnjaka u sklopu kampusa sportskog društva (košarka, odbojka, plivanje…). Zna biti prometno, ali sve je dobro organizirano. Naša Akademija je vrlo dobra, razvija se. Ovdje se djeci posvećuje općenito velika pažnja za sve njihove potrebe. Rekoh vam, za strance je pogotovo to važno jer uz sigurnost lakše je raditi.

Prvak će biti?

- Al Hilal! Objektivno su najbolji, Jorge Jesus je stvorio stroj koji melje sve pred sobom. Par godina su bez titule i sve ide u njihovom pravcu. Oni su kao Real Madrid Azije i SA.

Kažu da je liga festival kontrasta?

- Nedavno su sve nas trenere pozvali i pitali za stavove oko stranaca. Sada je limit osam i sigurno je da će se na ljeto povećati. Prevladalo je mišljenje da više stranaca, ali ne onih veteranskih koji dolaze po “otpremnine za mirovinu”, već ovih kvalitetnih kao Ronaldo, Benzema, Mane, Brozović..., predstavljaju uzor i motiv mladim Saudijcima. Uče od njih i napreduju na planu profesionalizma, vještina i pristupa radu. No kazao sam čelnicima sporta i lige da ako žele napredak, onda moraju omogućiti rast svim sredinama, a ne samo velikima. Primjerice, svaka momčad mora imati tri Saudijca na terenu i još više u rosteru. Oni najbolji su raspoređeni u 4-5 velikih klubova, a drugima je teže osigurati nužnu kvalitetu. Liga mora biti kompetitivna za sve, a ne da im se dogode neki izrazito visoki rezultati, koji onda narušavaju imidž natjecanja.

Obitelj mi voli Split i prelomili smo odavno da ćemo u njemu živjeti. Rado bih se vratio kući, a istodobno mi se radi jer guštam u tome

Igor Bišćan je otkaz dobio prilično brzo?

- Dva puta sam u karijeri preuzimao klub tijekom sezone i oba puta se zeznuo. To treba izbjegavati. Šteta za Bišćana jer mu nisu dali vremena da nešto napravi. Vučević? On je tu tri godine i mislim da se zasitio. Došlo je i do promjena u njegovom klubu, možda mu to više nije bilo to. I da, Jovićević pokazuje dobre stvari i on je jedini od onih dolje plasiranih koji je ostao. Znači da su prepoznali u njegovom radu perspektivu. S obzirom na kvalitetu kadra, radi odlične stvari.

Brozović je europski ili…?

- Broz igra kao Broz! Vidim da se kod nas provlači da je drugačije nego u Europi, ali nije točno. Štoviše, Brozović uvijek odradi na visokoj razini, a to što je trkački toliko dominantan, pokazujući i time da je ozbiljan i odgovoran, oduševilo je Saudijce. Još ga više cijene zbog tog pristupa.

Imate širok stožer naših ljudi?

- Dejan Računica i Danilo Butorović su već na četvrtoj dionici uz mene, tu je Mirko Hrgović, pa Vatroslav Mihačić (vratari), Goran Milanko (analitičar), Fedor Kulušić (kondicijski), odnedavno i Robert Krčmar (rehabilitacijski), ukupno nas je osam. U klubu su korektni, a ako im u radu odgovarate korektnošću, sve se može kvalitetno dogovoriti.

Dobro vam ide, dakle, ali u tom svijetu sve se preko noći može promijeniti. Imate li ideju što biste nakon Al Fateha?

- Ne razmišljam o tome! Dobro mi je, dobro nam je. Istina za volju, često se uhvatim u razmišljanju kako život ide svojim tijekovima i kako bih rado išao kući. Sada sam 12 godina u inozemstvu, po raznim kriterijima sam u najboljim godinama karijere i života. Zato se i nalazim u teško rješivoj dilemi kako pomiriti dvije zbilje. U lipnju smo uselili u novu kuću u Splitu. To je bio moj san. Obitelj mi voli Split i prelomili smo odavno da ćemo u njemu živjeti. Rado bih se vratio kući, a istodobno mi se radi jer guštam u tome. Teško je naći balans, ali trudim se. Nije sve u novcu, kako se često govori. Čovjek ima stalnu potrebu raditi, boriti se, dokazivati, potvrđivati. Kako sebe ne vidim u HNL-u, a niti kao onog koji će još u vitalnom profesionalnom dobu sjediti kući i lješkariti, trenutno se držim one da živiš u sadašnjem trenutku i potpuno mu se posvećuješ. Uz familiju, nogomet, prijatelje…

Pratite li hrvatski nogomet?

- Uz sedam suradnika iz Hrvatske, možete misliti što prevladava u razgovorima.

Dakle, Hajduk živi euforiju, lider je HNL-a na prijelazu godina?

- Je, euforija je, i to je tako kod nas dolje. Hajduk je nama život, ID, država, grad, familija, društvo, što god hoćete. Nema puno klubova na svijetu koji su tako stopljeni sa sredinom, koji su više od nogometa. Hajduk je lider HNL-a i s Dinamom će imati trku za naslov do samog kraja. Rijeka je zbilja dobra, ali rosteri Bijelih i Modrih su jači. Samo oni sami mogu izgubiti trku za naslov, pišu Sportske novosti.

Kakva vam je bijela momčad?

- Jako dobra! Gledali smo derbi, da sam trener Hajduka ne bih bio nimalo zabrinut. Više brige je na modroj strani. Hajduk je bio pragmatičan u pristupu, manje je lepršav, ali je organiziran i čvrst, rezultat je prioritet. Sada bi bilo važno dovesti nekog igrača koji će biti nadopuna i rasterećenje Livaji u napadu. Hajduk treba više “težine” u napadu, da ne ispada sve “daj loptu Livaji, pa što bude”.

Izgledan je povratak Nikole Kalinića, može li on biti tražena bijela “devetka”?

- Često čujem kako Hajduku trebaju “desetka” i špic da rasterete Livaju. Ali Livaja je špic koji se često voli spustiti na “desetku” i razigravati. Ima lucidna dodavanja. Ali onda se gubi dubina. Povratak Kalinića će tu sigurno pomoći. Pitanje jest kako upariti Livaju i Kalinića. I Leko je to htio, pa nije bio zadovoljan. Na papiru to izgleda jako privlačno i moćno. Inače, mislim da je Bijelima nužno potrebno krilo koje je opasno po gol, tipa Perišić, Oršić, Bowen… Igrač koji je jak jedan na jedan i koji će napadati dubinu u 16 m i koristiti prostore i situacije koje Livaja otvara i priprema svojim spuštanjem, vezanjem obrane na sebe i lucidnim odigravanjima. Samo, nije to lako naći. Svi klubovi to žele.

Leko je jasno pokazao da ne vidi tandem Livaja - Kalinić, Karoglan očito ima drugačije vizije?

- Karoglan je već pokazao određene vrline. Sviđa mi se, miran je, donosi odluke, dobro govori nakon utakmice i u analizama. Ta njegova smirenost je pomalo i iznenađenje s obzirom na težinu pozicije koju obnaša i njegove mlade dobi.

Krovinović je igrač oko kojeg se često polemizira?

- Imao sam ga u WBA. Odličan timski igrač. Jako važan kotač u ekipi. Čak i referentna točka. Ali nije glavni igrač, neće sam nositi, niti iznijeti utakmicu. Možda jednu-dvije, ali u kontinuitetu sigurno ne. Nije taj karakter. No jako je bitan i puno će pomoći glavnim igračima da njima bude lakše i da oni budu bolji. Pa i u WBA je uz sebe imao Portugalca Pereiru i Engleza Sawyersa, na kojima je ležala veća odgovornost u kreaciji napada. Filip je njima izuzetno pomagao, oni nisu bili isti kad on nije igrao. Igraš trešetu. Filip nije trica. On je duja. Sama je nedovoljna, ne može dobiti partiju, ali s tricom će biti top. Još ako imaš asa, a Hajduk ga ima…

Je li vas iznenadila smjena Ivana Leke?

- Manje me iznenadila, više me razočarala i to zato što nisam htio da se dogodi takav rasplet jer ukazuje na probleme. Zbilja mi je žao zbog Leke. No promjena se očito pokazala kao dobar potez kluba. U nogometu tako idu stvari, nikad nema sigurnosti.

Dinamo se “vratio na zemlju” nakon duge dominacije?

- Svi klubovi kad im odu najbolji akteri osjete pad moći. Nema kluba koji bi bez stresa podnio ovo što se događalo Modrima. Ljetos su izgubili tri vrhunska igrača kao što su Livaković, Šutalo, Ivanušec. Prije toga su ostali bez Oršića, Ademija. Onda im se ozlijedio Petković. Dinamo nije do sada nadomjestio te teške odlaske odgovarajućom kvalitetom, a uz to se čini da im je stala proizvodnja kvalitetnih mladih igrača. Puno se toga promijenilo da se ne bi osjetilo.

Prekine li se 18 godina šampionskog posta Hajduka, što bi to značilo?

- Kraj suše bio bi fantastičan za Hajduk i navijače. No bez obzira na to što sam hajdukovac, mogu kazati da bi to bilo dobro za sve osim za Dinamo.