U Poljudu se ne igra samo balun. U utrobi Hajdukovog doma ‘kriju‘ se i boksački klubovi, stvaraju se novi borci, sanjaju Olimpijske igre i svjetski uspjesi... Posjetili smo tako BK Pauk, ‘gardiste‘ čije je sjedište ispod istočne tribine. Dočekala nas je dobro raspoložena ekipa, vesela, ali i radišna. Radi se punom parom, vremena za gubljenje nema. Bliže se velike stvari...
- Klub je osnovan u Četvrtoj gardijskoj brigadi 1999. godine. Do 2003. dvorana nam je bila na Dračevcu u vojarni. Preselili smo potom u Varoš, a nakon par godina dobili smo ovu dvoranu u Poljudu, podno istočne tribine – uvodi nas u priču predsjednik kluba Vedran Bošnjak.
Pauci se imaju čime ponositi...
- Najveći uspjesi kluba su brončana medalja s Europskom prvenstva u Puli 2004. godine koju je osvojio Vedran Đipalo. Iste godine je bio i na Olimpijskim igrama u Ateni. Osvojio je broncu i na Mediteranskim igrama. Višestruki je prvak države. Sad radi kao trener u klubu. Nastavnik je u sinjskoj školi, predaje tjelesni odgoj. A radi i kao dopredsjednik našeg kluba. S nama rade i Ivan Tavra, član Uprave kluba i kondicijski trener Paško Goreta.
Mlade snage
Podmladak je tu. Na ponos legendarnom hrvatskom ratniku Andriji Matijašu Pauku čije ime klub ponosno nosi.
- Na 34. pojedinačnom prvenstvu Hrvatske naš Matej Zebić osvojio je zlatnu medalju, a tek mu je 18 godina. U finalu je pobijedio višestrukog prvaka države. Marin Jelačić je na istom turniru osvojio srebro. Poražen je tek u finalu. Ali on je kandidat za Olimpijske igre u Parizu. Uskoro ide na kvalifikacijski turnir u Italiji. Vjerujemo u njega. On bi bio naš drugi olimpijac ako uspije – ponosno će Bošnjak.
Ali to nije sve...
- Tu je i Ante Zebić, Matin brat blizanac. Uskoro će ‘U 22‘ prvenstvo i to očekujemo medalje za obojicu. Imamo puno djece i što je najvažnije puno borbi. Hrvatski boksački savez je uspostavio ligu u kojoj se pazi da početnici imaju približno isti broj mečeva. To je veliko iskustvo za njih. Tijekom godine mogu skupiti i 15, 20 mečeva.
Uvjeti su tu. Treneri su tu. Samo treba raditi.
- U dvorani imamo sve što nam treba. No, znate kako je to u boksu. Financija uvijek fali, dobro bi nam došao koji sponzor kao i svima. Rezultate imamo, konstantni smo u svim uzrastima na svim natjecanjima. Na nama je da radimo i stvaramo nove borce – poručio je Bošnjak.
Radno, radno
Marin Jelačić (22) zvijezda je kluba. Olimpijski je kandidat u kategorija do 63 kilograma. Ozbiljan borac, ali i skroman, pristupačan momak.
- Turnir je 29. veljače. Ulog je plasman na Olimpijske igre tako da mi već motivacija od toga ne treba. Konkurencija će biti najjača moguća. Pripremam se, radim puno. Treniram dvaput dnevno od ponedjeljka do petka, subotom imam jedan trening, a nedjelja je za odmor.
Uz boks se mora i raditi...
- U kafiću ulijećem povremeno, najčešće vikendima. Odradim i sezonu s brodom.
- Zadnje sam boksao na prvenstvu Hrvatske. Osvojio sam srebro, izgubio sam u finalu. Prije toga je bilo puno turnira. Bili smo na Europskom kupu u Budvi gdje sam izgubio u finalu. Bilo je još dosta mečeva, a sve je to bila priprema za olimpijske kvalifikacije – poručio je Jelačić.
Vedran Đipalo dobro je poznato ime u klubu. Svoj put je, što se borbe tiče, prošao, ali zato svoje golemo iskustvo sada prenosi na mlade.
- Boks mi je dao sve u životu, pa mu zato moram i nešto vratiti. Treniram mlade, prenosim im svoje znanje. Prvu stepenicu smo prošli, sada idemo dalje. Cilj su Olimpijske igre. Pripremamo Marina Jelačića, on je perjanica našega kluba.
Boks je, kako kaže, više od sporta. To je način života.
- Ima dosta djece i rekreativaca. Pokušavamo ih naučiti da žive zdravo i sportski.
Ne fali zabave
Rado se Đipalo prisjeti svoje karijere...
- Prošlo je 20 godina od toga, pet olimpijskih ciklusa. Bio je to najljepši period u mom životu. Rado ga se sjetim. Bilo mi je lijepo trenirati, nastupati, putovati... Ali svako vrijeme nosi svoje.
Vrijedan je i Đipalo. Ima ga na sve strane, a sve se ipak stigne.
- Nastavnik sam tjelesne i zdravstvene kulture u Sinju, u gimnaziji Dinka Šimunovića. Imam i mali zaštitarsku tvrtku. Tako da mi ne fali zanimacije, svaki dan mi je ispunjen.
Mlada nada kluba je Matej Zebić (18), prvak Hrvatske u kategoriji do 60 kg.
- Spremao sam se jako i bio sam siguran da ću to osvojiti. Prvi meč samo pobijedio podijeljenom odlukom sudaca, a drugi jednoglasnom. Bila mi je to tek sedma borba u karijeri. Tri godine sam u boksu, a meni je 18. Volio bih otići na Europsko prvenstvo da vidim kako stojim u jačoj konkurenciji. A moj krajnji cilj su, naravno, Olimpijske igre – poručio je mladi Zebić. Uz Mateja, tu je i njegov brat blizanac Ante od kojega se također u budućnosti očekuje puno.
