StoryEditor
Splitapel

U Splitu ga svi znaju a sada mu je, više nego ikada potrebna pomoć: mladi slijepi fizioterapeut moli svoje sugrađane za posao

20. svibnja 2020. - 16:10
Duje Klarić/arhiva/HANZA MEDIA

-Ništa još konkretno od posla, nitko mi se s konkretnom ponudom nije javio - kaže nam Boris Bjedov, 39-godišnji Splićanin koji je od rođenja slijep.

Nekoliko osoba kontaktiralo me, urgirali su da me se zaposli, ali još uvijek sve stoji na tome, kaže.

Bez obzira i na krizu i 'koronu' mislim da se uvijek može nešto pronaći, pa i za mene, dodaje Bjedov kojeg smo kontaktirali telefonski nakon što je prije nekoliko dana na društvenim mrežama objavio status podulji status u kojem se, između ostalog pita postoji li mogućnost da mu se pomogne.

Gdje ima dobre volje, ima i posla, kazuje.

Borisa znaju svi u Splitu. A sada mu je, više nego ikada potreban posao. Radio je i sezonski, radio je svašta no priželjkuje stalan posao, barem na pola radnog vremena. Boris je po struci fizioterapeut.

-Užasan je to stres kad ne radiš, moram raditi - kaže.

Evo što je neki dan objavio na Facebooku.

'Postoji li ikakva mogućnost da mi pomognete da pronađem stalni posao, plaća nije bitna, bit ću zadovoljan i s minimalcem, samo da imam stalan posao, a ne da se svake godine moram tresti hoću li se sezonski zaposliti ili ne?

Ako govorimo o fizioterapiji što sam po struci, da li me netko može zaposliti da radim procedure fizikalne terapije koje mogu ultrazvuk, laser itd, masaže itd?

Postoji li mogućnost da me netko zaposli u restoranu, kafiću ili nekom ugostiteljskom objektu da perem čaše, slažem tanjure, brišem tanjure, gulim krumpir, čistim kozice itd?

Ako netko ima volje moglo bi me se nekako zaposliti. Da li bi me netko mogao zaposliti na telefonskoj centrali, iako lagano to zanimanje izumire, ali još ponegdje rade telefonisti na centralama?

Da li bi me se moglo zaposliti u call centru ili u nekakvom centru teleoperatera?

Ako govorimo o autopraonicama, mislim da bi se i tamo moglo nešto prilagoditi da i ja radim. I ja moram živjeti i imati neka primanja za sebe, jer je osobna invalidnina od 1500 kuna premalo, a sada su mi je umanjili za skoro tri stotine kuna zato što sam lani nešto uštedio i onda odmah država skida, krajnja sramota.

Ne znam više kome da se obratim da me pokuša negdje zaposliti za stalno. Molim da ovaj post intenzivno dijelite.

Mislim da problem počinje od teta u vrtiću pa nadalje, jer u svom školovanju u osnovnoj školi nikada s đacima nisam išao niti na izlet, niti na ekskurziju, nisu đaci krivi, tjelesni nikada nisam radio, u vrtić s djecom nisam nikada išao, čega se god dotaknemo uvijek nastaje veliki problem.

Ne mogu reći svi ne valjaju, a ja valjam, sigurno ima i mojih pogrešaka iz prijašnjeg života, zahvalan svim poslodavcima koji su me zapošljavali, ljudima koji su mi u životu pomagali, ali ovo je ubitačno, koju muku prolazim s traženjem posla.

Volio bih i ja da sada ovdje kažem znam programirati i još što-šta, ali mislim da se i za mene može pronaći neki posao. Javiti mi se na mob 097 620 60 70.

Izdvojeno

01. kolovoz 2020 20:20