StoryEditor
Splitdamir rako

Arhitekt nagrađen za projekt hotela na Bačvicama odgovara na kritike: Ne smeta mi što kude ‘Briig‘, nego tko ga kudi

3. svibnja 2020. - 21:42
Arhitekt Damir RakoSaša Burić/HANZA MEDIA

Od preuređene Rive u Splitu vjerojatno nije bilo projekta koji je izazvao više kontroverzi u javnosti od hotela "Briig" na Bačvicama. Komentari su išli iz krajnosti u krajnost, od isključivog odobravanja pa do opisa u izrazito negativnim tonovima.

Zato je kao melem na ranu autorskom dvojcu, Maja Tedeschi Damir Rako, morala doći prošlotjedna nagrada iz Slovenije. Ljubljanski "Zavod Big" ovaj boutique hotel uvrstio je među dobitnike arhitektonske nagrade za 2020. godinu i jednog od kandidata za Grand prix u području javnih i komercijalnih građevina u jugoistočnoj Europi.

- Melem na ranu? Pa, moram priznati da jest – kaže splitski arhitekt Damir Rako.

- Iskreno govoreći, nagrade jesu satisfakcija nakon što se toliko potrudite i četiri godine provedete na jednom projektu. Nekome sa strane to može izgledati jednostavno, nešto što se da prokomentirati u par minuta, ali to je jedno jako veliko razdoblje s jako puno uložene energije, truda, suradnje arhitekata s drugim strukama, s investitorom... Arhitektura je kompleksna i sveobuhvatna profesija i kada vam neka institucija da nagradu, a pogotovo kada je to u nekom širem spektru jugoistočne Europe, onda to zaista vrijedi i možemo biti ponosni na odrađeno. Netko naravno i dalje može suditi i govoriti jesmo li imali pravo napraviti jednu ovakvu kuću. Bez obzira na nagrade i priznanja, ja mislim da je jedan ovakav hotel veoma važan u Splitu, koji kao grad ima veliku ulogu u suvremenoj arhitekturi. Organizatori su sami skenirali projekt u javnosti. To je institucija koja sama proučava arhitekturu i donosi svoje prosudbe unutar 19 zemalja, što je jedno veliko područje s 350 milijuna stanovnika. Oni ne nagrađuju jednu ili nekoliko kuća, nego to rade u više kategorija s više nagrada.

Hotel je otvoren u srpnju prošle godine, odradio je svoju prvu sezonu u punom pogonu, ali rasprave oko njega još nisu utihnule.

Previše je toga pseudo

- Rekao bih da one još tinjaju, pogotovo na društvenim mrežama, što je i prirodno. Osobno mi to ne smeta. Mislim da arhitektura mora ulaziti u javni diskurs, ne smije ostati kao struka ne neki način laboratorijski tretirana unutar naših krugova, onih koji su to studirali ili imaju nešto reći kao stručnjaci. Arhitektura je dio javnog mnijenja i kao sport, glazba, drugi dijelovi kulture ima pravo na taj snažniji javni diskurs. Ali ljudi koji izražavaju svoja mišljenja mislim da bi trebali imati nešto predznanja o tome. U tom smislu ću reći, da biste razumjeli modernu arhitekturu, morate je prije svega voljeti – navodi Rako.

Priznaje da kolegica i on nisu željeli odraditi nešto već viđeno.

- Naravno. Mi nismo htjeli ući na to neko sklisko tlo da se imitiranjem starih fasada i korištenjem starih materijala dodvoravamo okolišu. Uostalom, toga imate previše unutar turističke industrije ne samo Dalmacije, već i Istre i šire. Previše je toga pseudo, mislim pseudoarhitekture koja na kraju zbunjuje ljude i ne znaju je li nastala prije 300 godina, 100 godina ili danas. Mi smo htjeli na ovome mjestu u Splitu ostaviti trag suvremene arhitekture. Iskreno, onako kako treba biti - reći će, a na često korišteni opis građevine kao "šake u oko Bačvicama" odmah dodati:

- Kada su Bačvice nastajale 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, taj isti tretman je u to vrijeme također bio intenzivno korišten. Ovo vam je područje na kojem su svi moderni splitski arhitekti napravili svoje prve realizacije. Mislim na Josipa Kodla, Fabijana Kaliternu, pa Petra Senjanovića, jednu plejadu velikih imena splitske moderne koje su Bačvice iznjedrile. Ovo je samo nastavak na toj tradiciji da Bačvice imaju u svakom povijesnom razdoblju arhitekturu iz tog vremena.

image
Saša Burić/HANZA MEDIA

Zašto nema balkona?

Kada bi kritike trebalo svesti na dvije stvari, onda bi to u slučaju "Briiga" bile uklapanje u prostor i izostanak balkona.

- To su bile teme koje su nas pratile od početka. Kada kažemo uklapanje, onda je u arhitektonskom vokabularu legitimno primijetiti metodu kontrasta. Ta metoda, koja još više naglašava povijesne slojeve prije vas i identificira neku kuću u svom vremenu, vrlo je intenzivno prisutna u Barceloni, Parizu, Milanu, Londonu..., svim gradovima koji imaju svoje povijesne slojeve kao Split. Razlika je utoliko što u splitskome mentalitetu biti kontra je nešto jako intenzivno, mogu reći i agresivno. Jer, ako napravite kuću koja je takva, onda od javnosti dobijete vrlo snažnu i žestoku reakciju, i pozitivne i negativne komentare.
A balkoni? Pa "Briig" upada u tipologiju gradskih hotela. Oni su sami po sebi više introvertirana kategorija. Istu takvu fasadu bez balkona naći ćete na hotelima "Bellevue", "Central" i "Park" u Splitu, "Esplanade" u Zagrebu... Hoteli koji su resortni, udaljeni od grada i nalaze se uz more, oni imaju to kao dio svoje ponude. Nama je to bio zapravo balast, nismo htjeli da gosti svoje vrijeme provode na balkonima kada je prirodno da budu na velikoj krovnoj terasi ili u ovom superotvorenom prizemlju. Interesantno je da gosti koji ovdje dolaze uopće ne postavljaju to pitanje. A bilo ih je sa svih strana svijeta – odgovorit će kritičarima Rako.

Ne odaje dojam da su njega i kolegicu Tedeschi previše pogodile riječi kritičara, pa tako ni one gdje se više tražio pečat jednog u odnosu na drugog autora u četverogodišnjem timskom radu.

- Ja mislim da su daleko veći benefiti našeg timskog rada. Nismo mi jedini koji rade tako. Danas su u Europi i svijetu u modi arhitektonski timovi više nego individualci. Potonjih je na sceni više bilo u nekim prethodnim generacijama, a danas sve snažniji timovi odgovaraju na sve složenije zadatke koji nas čekaju. Maja i ja jesmo po karakteru drugačiji, ali smo se na ovom projektu nadopunjavali. To je jako važno u arhitekturi, kao uostalom i u drugim profesijama. S druge strane, trebate puno više i vremena i dogovaranja i usuglašavanja kada radite u većem timu nego kada sami svakodnevno donosite odluke. Možda je lakše, rezultati su bolji, ali sve duže traje. Usporedio bih to s muzičkim bendom od više članova, gdje je teže donositi odluke i cijeli proces traje duže nego kada je netko solo – pojašnjava naš sugovornik.

Korona i promjene

Hotel na Bačvicama, kao i sve ostale, ovog ljeta očekuje nešto posve drugačije nego lani. Razlog je pandemija koronavirusa koja je turiste doslovce izula iz cipela. Slijede, gotovo su svi suglasni, neviđene promjene u kulturi putovanja i boravka, po nekima čak i - revolucija.

- Nisam siguran da će biti ikakvih revolucija jer ljudi jedva čekaju vratiti se u ono što je bilo prije par mjeseci, ali da će promjena, i to velikih, biti, hoće. One će zahvatiti sve grane, pa i arhitekturu. Mi arhitekti volimo reći da radimo u duhu vremena, da je naš posao materijalizacija te stvarnosti u prostor. Bit će interesantno kakve će arhitekture proizlaziti iz ovog doba korone. Držim da će težište biti sve veće vraćanje prirodi, zdravim načinima života, pažljivijem odnosu prema hrani i agrikulturama.
Mi ovdje imamo skandinavski dizajn u prostoru i sami možete vidjeti da je distanca već postavljena. Ako ovo ljeto vlasnici budu imali nešto turizma, oni će ga znati organizirati, jer je sve prostrano. Međutim, generalno bit će teško jer se investitori sve više boje, turistička je grana uzdrmana možda najsnažnije jer je bila vitalna, najpropulzivnija, posebice u Dalmaciji. Dok se ne razbije taj strah ulagača, mislim da ćemo neko vrijeme morati pričekati da se stanje stabilizira – drži Rako.

image
Saša Burić/HANZA MEDIA

Arhitektura Mediterana

A što se njegovih novih profesionalnih angažmana tiče, još u uvodu razgovora kazao nam je kako se okreće gradskoj periferiji. Je li mu možda sve prisjelo zbog Bačvica ili...?

- Mi arhitekti uvijek tražimo nove motive. Osobno su mi Bačvice i centralne gradske strukture već dovoljne, ovdje smo pokazali što mislimo i red je da neki drugi nastave raditi na istom potezu. Periferija i otoci su nešto što trenutačno imam na stolu, što crtam, što me zaokuplja. Dva prethodna tjedna radili smo jednu malu i jeftinu stambenu kuću za mlade obitelji u zoni Korešnice, Žrnovnica. Ili otok, gdje su sasvim drugačije kuće, koje su sporije, vezane na turizam, bez obzira grade li ih domaći ili stranci. Tamo je sve bliže prirodi i sve udaljenije. Na neki način to je bijeg od grada, od korone, tog pritiska. Projekti koji su u prirodi i puno udaljeniji od gradova imaju u sebi puno veću dozu slobode nego kada radite u gradu – veli.

A kada biste sutra dobili ponudu projektirati isti ovakav hotel i na istome mjestu, biste li sve ponovili?

- (smijeh, op. Z.Š.)... Dobro, ali hipotetsko pitanje. Imate i popularni odgovor na njega: Da se ponovno rodim, sve bi bilo isto. Šalu na stranu, ali teško je reći. Svakako, da počinjemo isti projekt u ovom trenutku, u 2020. godini, za i nakon korone, naravno da bi to bilo u nekom smislu drugačije, ali bitne stvari bi ostale iste. Arhitektura se ne mijenja baš svake godine, ona nije sezonalna kao "Zara" u svojim dućanima. Mi imamo svoje cikluse i hotel "Briig" spada u aktualnu europsku arhitekturu na Mediteranu.

I hotel ‘Marjan‘ je naišao na otpor


Kada je hotel “Marjan” nastajao 1964., kolega Lovre Perković suočio se s izrazitim otporom. Projekt je bio vrlo sugestivan, ekspresivan s tom vertikalom blizu gradske jezgre. Otpor je dolazio pogotovo iz miljea povjesničara, konzervatora, inteligencije tog vremana, da bi poslije projekt ušao na svjetsku mapu hotela. Ili projekt male kuće na Peristilu koji je potpisao naš dekan Pejković. On nam je pričao da ju je bilo nevjerojatno teško izgraditi, pogotovo jer je riječ o Peristilu. Smatrao je i da Palača treba imati taj kap novog vremena. Ako znači govorimo o toj tradiciji novog u Splitu, hotel ‘Briig’ je samo jedna kuća u nizu, u kontinuitetu – povući će paralelu arhitekt Rako.

Izdvojeno

13. srpanj 2020 08:46