StoryEditorOCM
Zagora‘KRONAKA‘ RAŠĆANA

Vrgorski povjesničar nakon El Shatta zaronio u povijest zatvorene škole malog sela: ‘Još odzvanja dječji smijeh...‘

Piše Dijana Turić
1. listopada 2024. - 17:52

U Rašćanima je u zgradi zatvorene škole pred više od 80 mještana Rašćana, Vrgorca i Makarske, predstavljena knjiga ‘‘Kronaka Pučke škole Rašćane 1926. – 1941.‘‘ autora Branka Radonića i Adriane Turić Erceg.

Knjiga je tiskana u nakladi Društva prijatelja vrgorske starine, u ‘‘Biblioteci povijesnih izvora Matica‘‘, a riječ je o kritičkom izdanju koje uključuje pretisak i faksimil originala, ali i uvodna poglavlja koja govore o povijesti i današnjici spomenica u Hrvatskoj, načinu njihova vođenja, a nažalost i recentnog ukidanja.

Uz Radonića i Turić Erceg, knjigu su predstavili recenzentica Marija Jović i predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Rašćane Matko Bašić, dok je program vodila članica Društva prijatelja vrgorske starine Željka Opačak, ujedno i direktorica TZ-a Vrgorac.

Prije uvoda, i autori i posjetitelji sa sjetom su se prisjetili vremena kada je škola u Rašćanima odzvanjala dječjim smijehom i žamorom, a sada je, nažalost, zatvorena.

Održavali plamen života

Kako je navela Opačak, od 28 mjesnih odbora koji djeluju na području Grada Vrgorca, samo se nekolicina može pohvaliti izdavačkim pothvatima posvećenima lokalnoj povijesti i baštini, a još je manje onih s više od jedne takve publikacije.

U tom pogledu, selo Rašćane, dio vjekovne župe Vrdol, ističe se kao jedno od najaktivnijih.

image

Branko Radonić: Želimo da ono što je zajednica zaboravila ponovno postane njezin dio

Ante Čizmić/Cropix

Najnoviji je doprinos ovoj bogatoj zbirci lokalnih povijesnih djela upravo je ‘‘Kronaka Pučke škole Rašćane 1926. – 1941.‘‘ koja i proširuje biblioteku povijesnih izvora o Rašćanima te odaje priznanje generacijama Rašćanki i Rašćanaca koji su stoljećima održavali plamen života i kulture u ovom zabiokovskom selu.

- Kroz ovakva djela nastoji se očuvati sjećanje na zajednicu, unatoč protoku vremena i društvenim promjenama koje prijete kolektivnom pamćenju.

Prijepisu i faksimilu kronake prethode uvodna poglavlja koja tematiziraju povijest rašćanske škole i njezine kronake u međuratnom razdoblju, ali donose i vrijedne podatke o modernom vođenju školskih spomenica, kao i o počecima njihova uvođenja u hrvatskim zemljama u 19. stoljeću.

image

Ekipa koja stoji iza ‘Kronake‘

Željka Opačak

To je posebno važno zbog činjenice da su školske spomenice najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi početkom 2024. izbačene s popisa obvezne školske dokumentacije, stoljeće i pol nakon što su uvedene - kazala je Opačak.

Povjesničar i predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine Branko Radonić autor je brojnih projekata koji se tiču povijesti Vrgorske krajine. Do sada je objavio ‘‘Stoljeća vrgorskog vina i pršuta‘‘, ‘‘Vrgorac 1690.‘‘ i ‘‘El Shatt – Dalmatinci u pustinji‘‘, a ‘‘Kronaka‘‘ je njegova četvrta knjiga.

Zasluge don Nike Mimice

Kako je podsjetio, škola u Rašćanima je otvorena je 1926. godine, nakon dugog truda i zalaganja stanovnika ovoga kraja, predvođenih njihovim župnicima.

Inicijativa za gradnju škole pojavila se još 1893. godine, zahvaljujući najviše zalaganju župnika don Nike Mimice koji je iz sela otišao 1908. godine i umro 1925. godine, a tek godinu dana nakon njegove smrti škola je otvorila svoja vrata, za vrijeme župnika don Ivana Čondića.

image

Svi su pohrlili na predstavljanje

Željka Opačak

Odmah tada započelo je pisanje kronake koja je na sjeveru Hrvatske nazivala spomenicom, a spomenice su iznimno vrijedne za povijest škola i krajeva u kojima su pisane. Mnogi podaci koji su navedeni u ‘‘Kronaci ‘‘ne mogu se pronaći nigdje drugdje.

- Iz izvorne kronake saznajemo tko su bili učitelji, što su radili u školi i izvan nje te u koja su društvena događanja bili uključeni, zajedno s učenicima.

Kroz kronaku pratimo kako Rašćane žive uz svoju školu, a puno je zanimljivih podataka koji su s vremenom zaboravljeni i koje ‘‘Kronakom‘‘ želimo ponovno osvijestiti ovom narodu. To je samo jedan od primjera zašto pišemo ovakve knjige. Ne želimo stvarati ‘‘mrtve knjige‘‘, nego knjige koje će živjeti u zajednici i iz kojih će se učiti.

Želimo da ono što je zajednica zaboravila ponovno postane njezin dio - kazao je Radonić, pojasnivši da im je kronaku 2018. godine prilikom osnutka Društva prijatelja vrgorske starine donio predsjednik MO Rašćane Matko Bašić. Tada se i rodila ideja o pretisku, ali i kritičkom izdanju pa je Turić Erceg napravila inicijalni prijepis, ali pandemija je sve zaustavila.

Međutim, ‘‘Kronaka‘‘ je doživjela izdanje baš u godini kada hrvatska država ukida vođenje školskih spomenica.

Inače, kronaka koju je Bašić spasio postojala je samo u jednom primjerku i mogla se izgubiti svakog dana, a bilježnicu zelenih korica bez naslova, pronašao je prilikom čišćenja župne kuće na Popovoj ledini u Rašćanima. Adriana i Branko su sredili tekst, a uz pomoć mještana prikupili su stare fotografije škole i sela.

image
Željka Opačak

Zahvaljujući donatorima, sredstvima s javnog poziva Grada Vrgorca te Društva prijatelja vrgorske starine, konačno su došli do ove knjige koja je sada objavljena u 500 primjeraka, pa se sigurno neće izgubiti.

Knjižničarka Osnovne škole Vrgorac i tajnica Društva prijatelja vrgorske starine, Adriana Turić Erceg, izradila je inicijalni prijepis školske kronake, a već desetak godina vodi spomenicu svoje škole pa je iz prve ruke upoznata s tajnama rijetkog zanata vođenja ovakvih dokumenata.

Kako je kazala, kada bi zidovi škole u Rašćanima mogli progovoriti, rekli bi puno toga.

- Prilikom rada na ‘‘Kronici‘‘, nismo htjeli napraviti samo prijepis i faksimil knjige, nego smo željeli taj materijal staviti u širi kontekst. Bilo je zanimljivo što na početku rada nisam razumjela pola teksta iz kronake, ali iskustvom iz nastave i rada s raznim rukopisima, uspjeli smo na kraju dešifrirati tekst.

Svjedoci povijesti

Kronaku su vodili različiti učitelji koji su se često mijenjali, pa je tako i rukopis bio različit, kao i način vođenja. Učitelji nisu bilježili samo školske aktivnosti, već su događaje smještali u širi kontekst života cijele zajednice, što je iznimno važno. Neke događaje koji su nam poznati kao povijesne činjenice su čak i cenzurirali i to puno govori o načinu tadašnjeg života i rada.

U novije vrijeme spomenice su se promijenile i uvedene su e-spomenice, što je prihvatio veći broj škola. U nekim školama su čak poistovjetili spomenice sa sadržajem internetskih stranica, čime su spomenice izgubile svoj prvotni smisao i izgled. Tekstovi sa stranica su printani i lijepili su se u spomenice, što nije dokument kakav bi trebao biti.

Što se nas tiče, u našoj ćemo školi i dalje voditi spomenicu ručno, nalivperom, u formatu i obliku kakav treba biti. Nadamo se da će to jednoga dana postati baština za mlađe generacije, i da se neće dogoditi da spomenice budu izgubljene, kao što je skoro bio slučaj s kronakom iz Rašćana.

Važno je voljeti svoje korijene i znati kako su tvoji preci živjeli i radili - kazala je Turić Erceg dodavši da će sve zabilježeno postati trajna baština budućim generacijama.

 

 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. studeni 2024 06:42