Stijena teška nekoliko tona srušila se na staru Napoleonovu cestu: sreća da se nije dogodila veća tragedija

Što je Lika, što li Alpe klete, kad Turija u zimu zamete, stara je pjesma koja je dočaravala kakve su zime i snijegovi nekad bili u ovom dijelu Zabiokovlja, na dionici državne ceste D 62 od Zagvozda do Vrgorca.

Preostale stanovnike u ovom kraju i vozače na toj cesti posljednjih godina ne muče jake zime, nego učestali odroni, a jedan takav dogodio se ovih dana ispred samog tunela na planinskom prijevoju Turija smještenom na 700 metara nadmorske visine.

Kamena gromada teška nekoliko tona srušila se na cestu i blokirala jednu prometnu traku, sva sreća da nitko nije prolazio u tom trenutku i stradao. Građevinska operativa krenula je s njenim uklanjanjem s kolnika.

Do prolaska autoceste A1 kroz ovaj dio Dalmatinske zagore, stara Napeleonova cesta preko Turije bila je važna prometna veza Vrgorske krajine i zapadne Hercegovine sa Splitom. Nekako izgradnjom autoceste, počela je odumirati i ova "žila kucavica“ kako prometno, tako i po pitanju ulaganja i održavanja.

No, sva sreća da se u tom periodu nije dogodila zbog toga neka veća tragedija. Ova cesta probijena je za vrijeme francuske vlasti u Dalmaciji. Tako prije tunela u Turiji stoji kamena ploča s natpisom: "Za vladanje Napoleona Velikog, pod zaštitom potkralja Italije Eugenija, za vrijeme generalnog providura Marmonta, pod tehničkom upravom generala Blancharda, inženjera Gelića i podinženjera Zavorea, uz sudjelovanje cijele kopnene i primorske Dalmacije, probijen je ovaj put od granice Hrvatske do Albanije u dužini od 250 milja u toku godina 1806., 1807., 1808., i 1809. Ovoj cesti u znak harnog sjećanja i zahvalnost za primljenju zaštitu od uzvišenog vladara dadoše ime Napoleonova cesta“.

U listopadu 1808.godine započela je izgradnja ceste preko Turije, dok je u kolovozu 1810. god general Marmont izdao naredbu da se izgradi velebno svratište na ovom planinskom prijevoju, u čijem sastavu treba biti kuća za šest franjevaca, crkva, pošta, gostionica i prenoćište za putnike namjernike i odmorište za poštanske kočije. To zdanje nikad nije dovršeno jer je 1914.godine došao kraj francuske vladavine u ovim krajevima.